Bostonski maraton 2018: Dan autsajdera

68
bostonski maraton

Od davne 1897. Boston njeguje maratoniranje. Barem za muški rod.

U skladu sa starim lošim seksizmom kojeg još njegujemo u našim krajevima, Boston je dugo bio samo za dečke dok su žene doma kuhale, čistile, kupovale spizu i tetošile djecu. No nakon nekoliko banditskih nastupa djevojaka, od 1972. godine Boston dopušta prijave i ženama. A onda ubrzo i invalidima u kolicima, slabovidnima i ljudima sa poteškoćama u kretanju. Tako je vrlo brzo od simbola isključivosti postao simbol globalnog trkačkog pokreta i najmasovniji maraton kojeg svaki cestovnjak želi otrčati jednom u životu.

Danas je teško povjerovati da je do 80-ih Boston bio besplatan za sudionike i da je jedina nagrada bila lovorov vijenac, u skladu s duhom olimpizma.

A onda je 1986. na scenu nastupila lova, proizvođači tenisica i Boston postaje globalna Mecca za maratonce.

Doduše, IAAF vam neće priznati rekord ako a postavite u Bostonu. To je 2011. iskusio Geoffrey Mutai sa 2:03:02, tada vremenom vrijednim svjetskog rekorda. Naime, iako staza nije lagana zbog 5 uspona tijekom utrke, činjenica da se gotovo cijela utrka trči u istom smjeru i još k tome pretežno nizbrdo daje mogućnost da se cijelu trku trči niz vjetar i tako dobije na vremenu.

No, ove godine se uglavnom trčalo s vjetrom u prsa. I to vjetrom od 30 do 35 km/h. Uz kišurinu i temperature između -1° i 4°C ovo nije bila utrka za osjetljive. A većina elitnih maratonaca su upravo takvi, svaka dlaka na asfaltu im smeta, stalno imaju neke isprike i sve tempiraju za par utrka na kojima idu na sve ili ništa. Ako još dodamo da su iz tople Afrike, onda je jasno da uvjeti nisu bili idealni za njih.

Yuki Kawauchi, ovogodišnji pobjednik potpuna je suprotnost. Čovjek koji sa tek 31-om godinom drži rekord u broju istrčanih maratona ispod 2:20, njih 77, i to s 12 takvih maratona prošle godine, dakle maraton mjesečno. Još impresivniji je podatak da Yuki vodi na tablicama „kolko imam maratona ispod“ sve do 2:12. Osobni mu je solidnih 2:08:14.

Uvjeti? Zar nisu bili strašni, upitali su preuveličavanja žedni komentatori Kawauchija nakon ulaska u cilj. Uplakani Yuki rekao je: Ja volim ovakve uvjete, bilo je savršeno vrijeme za mene.

Pobjeda je još impresivnija ako se zna da je Yuki tijekom utrke barem pet puta trčao na čelu kolone i probijao orkanski vjetar i otpočetka poveo utrku istrčavši prvu milju za 4:37. Dakle ispod 3:00 po kilometru.

Tada su se komentatori smijali amaterskoj gluposti Kawauchija komentirajući da nitko ne može pobijediti ako se ne štedi po jakom vjetru. Jašta.

Kao da im nije palo na pamet da kiša i hladnoća nisu prirodni ambijent za Kenijce i Etiopljane. Ako pogledamo listu finišera afričke elite, primijetit ćemo da ih je samo dvoje završilo, branitelji naslova u obje kateorije: Edna Kiplagat na osmom i Geoffrey Kirui, svjetski prvak u maratonu, koji je završio drugi.

A izgledalo je savršeno za Kiruija. Do 26-tog se držao u zavjetrini grupe koja je svakih pet kilometara lijeno, ali naizgled s lakoćom odgovarala na napade Kawauchija. Onda je Kirui povukao i u par kilometara napravio skoro dvije minute razlike na dotada kompaktnom skupinom od 14 trkača. Izgledao je kao nezaustavljivi lebdeći padobranac u svojoj napuhanoj bijeloj jaknici, koja ga je na vjetru sigurno koštala energije. Ali, nakon Heartbreak Hilla je pukao. Dok je na ulasku u 38-mi kilometar ovaj pripadnik slavnog Kalenji plemena još uvijek imao pola minute, već na 39-om pregazio ga je sakupljač maratona Kawauchi, čovjek koji je godinu otvorio pobjedivši Marshfield maraton sa 2:18 na -20°C.

Kažete hladnoća? Kawauchi kaže superiška.

Ono što još treba spomenuti je da Kawauchi, za razliku od svojih Kenijskih kolega, stvarno živi kao amater: radi puno radno vrijeme kao državni službenik, i to u Japanu, gdje se za razliku od nekih krajeva mora raditi sulude sate čak i u državnoj službi. Dakle, to što imate posao nije isprika da ne možete pobijediti Boston.

Ženska utrka imala je slično otvaranje. Merga, Etiopljanka s najbržim vremenom na papiru (2:19:31) bacila je neobičnu špricu nakon prvog kilometra. A onda ju stiže grupa. No, tu prestaju sličnosti sve do finiša i pobjede autsajdera. Oko 20-og kilometra odljepila se Mamitu Daska, Etiopljanka koja, poput Kiruija u muškoj utrci, vrlo brzo stvara pristojnu razliku. No, kao da se i tu neka roba uplela u igru. Negdje na 30-om kilometru, dok je još imala pola minute prednosti i izgledala dobro, Daska skida kapu i rukavice koje baca na cestu. Par kilometara kasnije počinje padati u tempu. Bedasto je samo ovo okriviti za njen potpuni raspad, no višak energije koje je njeno tijelo sad moralo trošiti na zagrijavanje ekstremiteta definitivno je otišao niz vjetar na kojem su ju, nakon famoznog Heartbreak Hilla, dostigle Kenijka Chesir i Desiree Linden, domaća cura koju gotovo nitko nije vidio kao pobjednicu.

Na 36-om na kratko u vodstvo prelazi Chesir, a onda u finiš kreće Linden. Malena Des Linden (1.55 m, 45 kg) koja se osim maratonom s mužem bavi prodajom kave, u maratonskim kuloarima poznata je kao bivša nogometašica sa strašću za viskijem. Nedavno je bila  u centru pozornosti kada je na twitteru direktno optužila Alberta Salzara za dopingiranje svojih atletičara. Sada će ju svi poslušati.

Iako je pobjedničko vrijeme 2:39:54 za zaborav, ovo je utrka koja će se dugo pamtiti. Amerikanke koje su 33 godine čekale na novu domaću pobjednicu osvojile su čak šest mjesta u prvih deset.

Kako to često biva, elitaši ispavši sa postolja nesportski odustaju nakon skoro 40 kilometara. Odustajanje Chesir i Daske pokazuje kako kod većine Afrikanaca trčanje nije nešto što se radi iz ljubavi. Samo posel. Just busineess, no pleasure.

Sličnu sliku nudi i pogled na prvih deset u muškoj konkurenciji, sa šest Amera među prvih deset. Doduše prezimena otkrivaju da je kod par njih riječ o naturaliziranim, kupljenim Kenijcima.

Za Hrvate je kuriozitet da je, po mojim saznanjima, postignut naš najbolji rezultat još od davne 1958. i pobjede Franje Mihalića, našeg najboljeg maratonca svih vremena. Odlično jedanaesto mjesto osvojio je  „hrvatski“ maratonac, Daniel Daly, dečko s američko-peruanskim korijenima koji živi u SAD-u i zahvaljujući maminim korijenima trči pod hrvatskom zastavom.

Rezultati žene
Rezultati muškarci