Era avokada

64
avokado

Namirnica koja je posljednjih godina iskočila iz anonimnosti i postala pop zvijezda globalnog formata, to je avokado. Simbol pokreta zdrave prehrane, ljubimac vegana, trendsetera i dokonih kućanica. Istovremeno se javlja i sve jači antiavokado pokret. Perjanica histeričnog pokreta zdrave prehrane, zeleni monstrum zgadio se mnogima koji mu zamjeraju cijenu, okus (odnosno manjak istoga) i činjenicu da nije baš autohtoni proizvod u našim krajevima. Za razliku od banane. No, svijet se mijenja, bijelci su eto osvojili Ameriku, a sada ovaj čudni Amer polako osvaja svijet, stabla postoje i na Visu i u dubrovačkom kraju. Nas trkače nije zaobišla epidemija avokadofilije pa sve češće čujem priče ljudi koji ga se trude jesti jer je zdrav.

Avokado potječe iz Centralne Amerike; Meksiko i Gvatemala kolijevka su avokadovca od stoljeća sedmog. Porodica Avokadić se dijeli na tri drevne loze, Meksikanić, nizinski Gvatemalić i visoravanski Gvatemalić. Biljka je genetski srodna lovoru, a osim ploda koristi se i lišće za začine i čaj. Ime duguje jeziku nahuatl starih Asteka na kojem se odazivao na ime ahuacatl, riječ koja je ujedno značila i testis iliti muda.

Imao sam sreću provesti kvalitetno djetinjstvo u mudovitoj sjeni avokadovca, prvo u majčinskoj Kolumbiji, a onda i u nesvrstanom Zimbabveu. Mudonju nisam doživljavao kao nešto čudno, jeo sam ga uglavnom kao prilog juhama, zalomio bi se i koji onako na žlicu. Nije bio jedna od onih namirnica na koje si morao siliti razmaženo dijete.

U starojugoslavenskoj SR Hrvatskoj avokado se nije mogao baš samo tako nabaviti, tako da bi stari povremeno donosio koji komad sa službenog puta ili kad je vadio U.N. lovu iz austrijske banke. Mama je uvijek pažljivo ko kvočka pazila na te dragocjene pakete i tužno naricala o tome kako to ipak nije to. Problemi s avokado izbjeglicama nastaju kada se mudonja skladišti na temperaturama ispod 7°C. Tada se avokado stanice nepovratno ubijaju i umjesto da se tvrdi plod pretvori u kremastu poslasticu, ostaje neko vrijeme tvrd i ukusan ko organska golf loptica koju začuđeni gurmani pokušavaju izjesti na različite načine, a onda odjednom strune u nešto nalik kašici ispljunutoj od ljutog bebača.

Avokado ne zrije na drvetu već nakon branja, ili opadanja s drveta. U optimalnim uvjetima, između 15 i 25°C sazrije za 7-10 dana. Ako ga pak želimo kupiti na veliko i povesti iz Meksika na komercijalnu turneju po Hrvatskoj, važno je znati da ne zahtijeva prenisku temperaturu za prijevoz, dakle hladnjače nisu potrebne, dapače, samo prave probleme. Alternativa koja donosi fini avokado je skup temperirani avio cargo prijevoz ili možda neki kamionski uvoz iz Izraela. Ovo je, naravno, skuplje pa većina SPAR avokada dolazi u pothlađenom cargu u kojem se mali zeleni pothladi i izgubi dušu. Stoga ova još uvijek u nas neshvaćena namirnica biva diskriminirana, a da nije ni dobila pravu šansu. Zamislite da je sve što se ikada jeli nezrela ili trula breskva, ili nezrela banana. Dajte avokadu šansu. Potrošite i zadnju lipu na tu bezukusnu stvar. Ali negdje gdje ima manje prekupaca. Dakle jednom tjedno odletite u neku tropsku zemlju i vratite se s par kilograma ove delicije i nećete zažaliti. Jedite guacamole, aji aco. Ali, možda ne u Hrvatskoj.

Ma, dobro, pretjerujem, u šest mjeseci nakon povratka iz finim meksičkim avokadima preplavljenog SAD tržišta, pojeo sam dva fina avokada u Hrvatskoj. Znakovito je da sam te kupio u African Marketu u Zarebu gdje ljudi znaju kako tetošiti avokado da pravilno sazrije.

Ironije li, zbog eksplozije avokadomanije u SAD-u danas, obični, siromašni Meksikanci više si ne mogu priuštiti da kupe avokado. Lokalnim uzgajivačima se više isplati prodavati bogatim Amerima i Europejcima, pa sad Meksiko razmišlja uvoziti jeftini avokado iz Guatemale. Problem kao kad u hrvatskoj dobijete posao na moru ljeti i morate naći sobu za iznajmiti. AirBnB, stranci, lova, buraz. Kakvo iznajmljivanje našima. Ovakav fenomen globalizacije i turistoholije mijenja i svijet namirnica; prvo su Bolivijci izgubili Kinoju i Macu, a sad je na zdravoholičarskoj potrošačkoj tapeti Mudonja.

Zašto za trkače?

Ajmo samo nabrajati: zdrave masti većinom u obliku blagotvorne oleinske kiseline, ima i popularne Omege 3, više kalija nego u banani, kalcij, magnezij, a tu su i vitamin K, E, C B, folna kiselina, bakar, lutein, antioksidansi ovi i oni. Kako je mastan i zasitan te bogat dijetnim vlaknima, a siromašan ugljikohidratima, popularan je i kod mršavitelja, gotovo da nema pomodne dijete iz koje se ne smiješi zeleni Mudonja. A, vidi, kozmetičari i farmaceuti isto su naskočili na taj siroti avokado; ulja i masti iz avokada pomažu i pri liječenju kože odnosno zacjeljivanju rana na tijelu. Maske za lice, pomade za kosu, smrdljive prste. Ma nema čega nema u tom avokadu.

Uglavnom, za nas trkače je super namazan na tost prije treninga za energiju, dobar je za oporavak u bilo kojem obliku, a ja sam ga s guštom jeo posoljenog i na američkim ultrama gdje se počeo sve češće pojavljivati na okrepnim stanicama.

No, kako ga jest a ne bankrotirati ili ako si ga možemo priuštiti barem recimo uživati u okusu. Idealno je pronaći neko mjesto gdje ga prodaju ljudi koji ga poznaju i nabavljaju od nekog pametnog dobavljača, koji kuži da će dobiti više ako naplati nešto pet kuna više a to bude fino nego da prodaje jeftini škart. I kad jednom probate fini avokado, znat ćete. Oni u Dubrovniku su prefini. Najbolje je možda biti strpljiv i kupovati nezreli avokado, koji je tek stigao i koji možete onda staviti na sunce, na odgovarajuću temperaturu, ili pored neke klimakterične banane i tako ga sami strpljivo kroz tjedan dana dovesti do finosti. Zreo treba biti mekan, zelen i kremast iznutra, ne bi trebao biti prožet crnim žbljočkicama i tvrd da morate žlicom probijati površinu. Kora kod većine sorta potamni kad je dosegnuta zrelost, a bogme ubrzo pocrni i meseko jednom kad se otvori plod. Naravno, sve više se ulaže u tehnologiju proizvodnje i prijevoza avokada, i sada kada je postao hit i u Kini više vam nema spasa, pitanje je godine kad će se u dućanima pojaviti slasni i masni avokado po banana cijeni.

A dotada ako ste se navukli na jeftin i fin avokado živeći na nekom drugom dijelu naše divne kugle, možda je bolje da se držite naših jabuka, kruška, trešanja i izbjegnete razočaranje. Ili nađite pouzdanu kumicu koja lifra svježe ubrani izraelski ili španjolski (ima ga u Andaluziji), i čekajte da se dubrovačko područje oporavi od najezde turista i krene masovno uzgajati ovu divnu biljku.

Receptići