Cmoljavi, oblačni dani i razrijeđeni trkački kalendar. Više nema preklapanja trideset i dvije trke svakoga vikenda. Samo petnaest zimskih liga.
Iako ove godine vremenske prilike ne naviještaju „zima dolazi“ vrijeme, ipak će studeni i prosinac za mnoge trkače biti famozno doba odmora. Dakle, vrijeme za anksioznost.
Činjenica da svakom organizmu odmor snagu daje treba uvijek iznova ponavljati mnogi trkačima. Ovisnost tijela i mozga o trčanju i strah od „zapuštanja“ i prekomjerne kilogramizacije, često trkoholičare pretvara u pretrenirane zombije koji svaku godinu ponavljaju greške i umjesto odlaska na godišnji trkački odmor odu na još jedan godišnji umor.
Kros trening je odličan lijek protiv apstinencijske krize, iako moram napomenuti da postoji opasnost od kontraindikacija (zaljubite se u drugi sport i ostavite trčanje, ili se ozlijedite na ping-pongu). A mnogi iskuse i to da par mjeseci bavljenja nekom drugom fizičkom aktivnošću može čak i pospješiti trkačke performanse.
Najpoznatiji primjer takvog sporta je turno skijanje kojim se bave zvijezde traila poput Kilian Jorneta i nama bliskijeg nedavnog pobjednika Sea DUT-a Anžea Šenka. Kratki, ali vrlo intenzivni napori, aktiviraju svakojake tjelesne mehanizme i energetske puteve pa se tako tijelo na neki još uvijek ne sasvim objašnjen način adaptira i evoluira u moćnije čudovište. Neobičniji primjer je recimo Milan Budinski, drugi od Hrvata na ovogodišnjih 100 milja Istre koji tijekom toplog dijela godine samo roni.
Vrlo slično turno skijanju zbog svoje eksplozivne naravi, na tijelo trkača djeluje još jedan zimski sport u kojem se vrlo donkihotovski, neprikladnim i zastarjelim alatom (moderni brdski bicikli puno su prikladniji i brži alat za većinu CX utrka) u neprimjerenim uvjetima (snijeg i blato nisu mehanički stimulativan ambijent za dijelove bicikla), natjecatelji sat vremena jako dobro zabavljaju – ciklokros.
Ciklokros je nastao krajem 19. st. u domovini pljesnivog sira i najvećeg biciklističkog cirkusa na svijetu kao zimsko ubijanje dokolice tadašnjih Tour de France natjecatelja. Eksplozija interesa dogodila se kada je osvajač Toura 1910. okrivio ciklokros za svoj uspjeh. Uskoro se pojavila ograničena europska epidemija ciklokros virusa koja je zauvijek inficirala zemlje Beneluxa, poglavito se okomivši na DNA flamanskog stanovništva. Tako najveće belgijske trke danas privuku i preko 50.000 promrzlih pijanih Belgijanaca koji plate kako bi mogli gledati profesionalne CX-aše kako se valjaju po blatu i voze po cičoj zimi. Virus se još u nekoj mjeri drži u Češkoj, Švicarskoj i odnedavno sve više širi SAD-om, dok u ostatku svijeta riječ ciklokros uglavnom izaziva iskreno nerazumijevanje.
Prvobitna sportska disciplina u kojoj se vozilo biciklistički reli kroz polja, potoke i preskakalo ograde imanja, pretvorila se u danas u pravilu kružnu utrku s određenim preprekama na različitim vrstama terena. Sezona traje od listopada do ožujka i kao zimski sport pokušava se, zasad neuspješno, ugurati u olimpijsku obitelj. Zimski olimpijski pokret naime zamjera ciklokrosu manjak garantiranog snijega, odnosno leda.
Ovim sportom bave se tek malobrojni cestovnjaci koji umjesto priprema na Mallorci izaberu par mjeseci veselog valjanja po blatu i dobar dio profi brdskih biciklista, a postoje i specijalisti koji nastupaju samo na ciklokros utrkama i službuju u belgijskim i nizozemskim profesionalnim ciklokros timovima.
Danas poznate cestovno-biciklističke zvijezde poput Zdeneka Stybara, Larsa Booma, braće Izagirre i Marianne Vos, svoj biciklistički nauk započele su baveći se ovom anakronom disciplinom, a odnedavno se sve profesionalne momčadi tuku za dvije najveće zvijezde CX-a, Mathieu Van Der Poel-a i Wouta Van Aerta koji u povremenim izletima na cestu postižu fenomenalne rezultate (Van Der Poel, poznatiji kao MDVP, je trenutno prvak Nizozemske u XC-u, cestovnom biciklizmu i CX-u).
I, dobro kakav je to sad sport? Di je tu trčanje?
Nedorečeni UCI (Svjetska biciklistička federacija) pravilnici govore o kružnoj stazi od 2.5-3.5 km koja mora biti barem 90% vozljiva? Barem za one najbolje… Ono što nije vozljivo to se trči, s bicikl-pinklecom na ramenu.
Vozi se po raznim, uglavnom prirodnim podlogama (asfalt bi se trebao upotrebljavati samo za start/cilj prostor). Usponi ne smiju biti predugački već kratki i strmi, spustovi ne smiju biti pregrbavi ali mogu biti opako strmi, izbjegavaju se duge ravnine tako da staza neprestano pijano vrluda, često gotovo pod pravim kutem i traži neprestanu izmjenu ritma. Ova usporavanja i ubrzanja ključ su za kros-trening. Eksplozivnost do suza, kao da radiš bezbroj maksimalnih fartleka.
Cijelom dužinom staza mora biti barem 3 metara široka kako bi se omogućilo neprestano pretjecanje i dinamičnost natjecanja. Prepreke mogu biti raznih oblika i veličina koje natjecatelji preskaču s biciklom ili noseći karbonskog ljubimca na ramenu. Najspretniji
CX-aši (recimo legendarni Sven Nys, ili trenutno najveća zvijezda ciklokrosa MDVP)
bunny-hopaju, ili po naški skaču k’o zečevi preko tih prepreka, kojih ne smije biti više od osam i ne smiju biti više od 40 cm. Uobičajene su i razne vrste stepenica i neispeljivi usponi na kojim do izražaja dolaze oni vičniji trčanju. A najviše je trčanja na ekstremno blatnim utrkama. No, slično kako to biva na triatlonu, ako niste naučeni na kombiniranje raznih grupa mišića i napora, uzalud vam trkački staž. Puno trkača u nevjerici gledaju kako ih na trčanju prelaz
e biciklisti naučeni na ovaj čudan stil trčanja. Oh taj neobičan muskulfiber od nošenja bicikla!
Trke traju od oko pola sata za početničke kategorije do oko 60 minuta za mušku elitnu kategoriju, a oko 45 za žensku, dakle, ne postoji zadana kilometraža jer broj krugova ovisi o trenutnim uvjetima na stazi i o tome kada sudac zvonom označi posljednji krug. Kratko trajanje utrka je ono što čini ovaj sport vrlo pristupačnim. Svatko može izdržati pola sata na biciklu, makar ga povremeno gurali i nosili. Jedino ti trebaju pare za nekakav bicikl.
Blato, snijeg, česti padovi, popikavanje na stepenicama, sve to uzrokuje bezbroj kvarova na biciklima tako da je neizostavan dio svake ciklokros utrke boks, iliti tehnička zona u kojoj profiće uvijek čeka drugi, treći i sedamnaesti bicikl (zamjena bicikla svakih nekoliko krugova je dozvoljena, pače uobičajena) i njegov najbolji prijatelj mehaničar.
Tehnička pravila za CX bicikle kažu gume ne smiju biti šire od 33 mm i ne smiju imati nikakve šiljke ili čavle. A volan mora biti cestovnog tipa.
I sad se vi pitate, zašto postoje ti čudni bicikli kada s brdskim biciklom možeš sve to raditi, samo lakše? Ovo esencijalno pitanje važno je naravno gotovo kao činjenica da još uvijek ljudi umiru od gladi iako se na zemlji proizvodi i više nego dovoljno hrane. Što reći osim toga da je ciklokros apsurdan sport, koji zahtjeva puno vještine kako bi se s neadekvatnom opremom savladalo zajebani teren i zbog te posebnosti u određenim krugovima se religiozno štuje.
Velika djeca koja se s biciklom valjaju po blatu ostat će veseli čudaci koje će moderni sterilizirani čistunci promatrati sa zgražanjem. Ali, ako ste se kao svako normalno dijete voljeli igrati u blatu, ovo je sport za vas.
Želite li isprobati ovaj sport a nekim čudom nemate prikladan bicikl, nemojte se brinuti, većina utrka koje nisu UCI- kalendaru (odnedavno čak i kod nas) dopuštaju upotrebu bilo kakvog bicikla (u Hrvatskoj su rigoroznim držanjem pravila funkcioneri godinama odbijali ljude od ove discipline, dok npr. u SAD-u CX trke pohodi i do tisuću natjecatelja u bezbroj kategorija, a samo u elitnim UCI kategorijama nije dozvoljeno voziti MTB).
Ja sam se u tom SAD-u ozbiljno navukao na ovaj sport kojeg u Hrvatskoj odnedavno pokušava oživjeti grupica entuzijasta. I nakon svake sezone sam oduševljeno primijetio da zahvaljujući CX-u trčim puno brže, da sam dobio na eksplozivnosti i brzinskoj izdržljivosti, dva elementa u kojima sam uvijek bio klimav. Zato, ako imate bilo kakav bicikl skoknite na CX ligu, i recimo već ove nedjelje u Zagrebu provjerite kakav je to neobičan sport. A onda kad se navučete, skočite u susjednu deželu na još par trka. I kad u siječnju završi lokalna sezona, krenite trčati, brži nego ikad.
Raspis CX Jazbina ZG
Fejs CX lige
Fotografija: privatno vlasništvo autora
