Slušati klasičnu muziku za oporavak i dionice.
Uvesti pod obavezno faktor uživanja na svakom treningu.
Rjeđe prati kosu i tenisice.
Češće podrezati nokte. Pogotovo prije dužih utrka.
Redovno zvati mamu. Preskočit barem jedan trening tjedno da bi ju češće vidio.
Probati naći neke tenisice za cestu. Još se ne sjećam da sam trčao u nekom modelu koji mi se svidio.
Paziti na koljeno. Dionice, pobjede, nisu vrijedne koljena.
Ponekad se ipak zaklat. Makar na biciklu.
Postiti. Vrijedi pokušati. Možda tijelo samo zacijeli, doktori su ionako digli ruke.
Skupljati smeće po šumi, nositi ga iz šume.
Ne slušati muziku dok trčim po šumi. Osluškivat vjetar, divlje svinje i pile šumarije.
Otići na koji zajednički trening. Skužio sam da mi samostalni treninzi puno više pašu od grupnih. Ipak ponekad je dobro otrčati u društvu, nikad ne znaš što ćeš novoga naučiti, da treba ili ne treba raditi. Ali izbjegavati ljude kojima je trening vježbanje ega.
Ne mariti za rezultat. Najbolji način da se postigne rezultat. Povremeno.
Više plivati. Jarun mi je blizu. Bazen nema šanse. Zaletit se na more na kupanje. Barem jednom to učiniti biciklom.
Prestat kupovat gluposti za trčanje koje mi ne trebaju.
Spavati. Spavanje je podcijenjeno.
