Netko se iz treking lige mudro dosjetio da su budžeti kompanijskih ljudskih resursa pouzdaniji od onih osobnih, a kako samo Treking liga broji više od 5.000 grla u službenom poretku u 2017., mogli su biti sigurni da advokata neće nedostajati.
I tako sam bila među onim sretnicima čiji su poslodavci prepoznali teambuilding potencijal prvog B2B traila održanog 14. travnja u Baškoj na Krku. Kompanija za koju radim okupila je dvadesetak zaposlenika – bilo je tu par iskusnih trekera, nekoliko cestovnih trkača raznih kalibara te šaka rekreativaca koji su jednostavno odlučili uživati u kvarnerskom vikendu. Naš tim je, naime, stigao večer prije utrke, odradio grupno druženje te, nakon noćenja u partnerskom hotelu, odradio doručak i kavicu u ležernom tonu jer je početak utrke bio tek u podne (zbog dosta natjecatelja koji su na Krk došli na dan utrke).
Stoga smo tek sat prije starta osjetili da je odziv na prvi trail odličan – 600 prijavljenih iz 55 tvrtki.
U „ponudi“ su bile dvije kategorije – 6 i 15 km. Hrabro sam odmah po prijavama odabrala dulju, pa se malo zagrcnula kad sam vidjela da nas očekuje 700 metara uspona. Dakle, staza je bila uistinu nabrijana. Obje kategorije su zajednički krenule duž zaljeva Baške na prvi uspon te smo se, na prvoj kontrolnoj točki nakon otprilike 2,5 kilometra, razdvojili – trkači kratke staze su polako krenuli u silazak, a mi ostale dalje prema visokim pašnjacima ograđenima suhozidima. Teren baš ne bih mogla nazvati „trčljivim“, kako je najavljen, ali ta tišina, povremeno blejanje ovaca i pogled prema Cresu su to nekako kompenzirali. Zatim je uslijedio meni najljepši dio utrke – strmi spust u smjeru Baške i prolazak prekrasnom šumskom stazom, prije početka najzahtjevnije dionice, uspona do vrha Veli Hlam (482 m). Nakon toga se samo valjalo stropoštati do Crkve Majke Božje Goričke ponad Baške gdje je čekala jedina okrjepa utrke (na gotovo dvanaestom kilometru).
Ostala 3 kilometra su prošla u revijalnom tonu, spuštanjem niz 237 zavjetnih stuba koje vode od tog marijanskog svetišta do samog mjesta. Budući da su natjecatelji ovom prigodom svoj križni put prošli na putu prema Velom Hlamu, stube su služile samo laganom opuštanju prije zadnje dionice koja nas je dovela do cilja pred hotelom u Baškoj. Žestoka utrka!
Ovime ću morati završiti svoj osvrt, jer nakon ponovnog okupljanja cijelog našeg tima, dodjele medalja (imali smo i jednog medaljaša) i pića, veći dio nas se uputio kući.
Znam da je organizator još pripremio predavanje o usponu na Mt Everest za sudionike utrke, subotnji tulum te, sljedeći dan, planinarsku turu kroz kanjon Veženicu (za koju sam čula da je bila prekrasna, a i vrijeme je u nedjelju bilo nešto blaže od radikalno sunčane subote kad je održan trail).
A, budući da se radi o grupnom sudjelovanju, što su rekli moji kolege? Za neke nisam sigurna da će poželjeti ponoviti ovo iskustvo, ali već sad znam da će treking liga dobiti nekoliko novih članova.
Fotografije: privatni album autorice
