Jesen – kad tenisice propjevaju

64
jesen
Negdje na Medvednici...

Ako postoji jedno godišnje doba stvoreno za trčanje onda je to jesen.

Nit je prevruće, nit je prehladno. Nema nošenja sto slojeva robe pa onda skidaj ovo, pregrijao sam se, preznojio, izgubio rukavice. A nije ni da ćeš izdahnuti od vrućine i pokupiti sunčanicu.

Doduše i u jesenjoj idili opasnosti vrebaju kad padne kiša. Profesionalni nosači kišobrana istrenirani su pogoditi te onim čudom koje viri iz kišobrana. Zato, bježi sa ceste.

Uvijek je u šumi najljepše, ali u jesen….

Boje su super, drveće izvodi koloristički šou à la Van Gogh. Ujutro su česte magle, opojni miris svježe truleži i gljiva, mošus divljih svinja na putu, a onda izađe sunce. Staneš, sjedneš u mokru rosnu travu, opsuješ mokru guzicu i uživaš. Dok ne padne pljusak. A onda tek počne zabava.

Opasnost u šumi? Ponekad ti se može desiti da ti na glavu padne kesten. Čvoruga. Ali dobra priča. Napao me divlji kesten. A onda sam ga ispekao i pojeo.

Ponekad padne pljusak. Koji traje. Mokre tenisice, žuljevi. Sklisko kamenje. I evo ga, izvrnuti gležanj. Znao sam da Hokke nisu za mene. Neka jutra su malo hladnija. Kad se tome pridoda kiša, blato i znoj na dugom treningu, mogu ti se i smežurati prsti. A onda onaj topli tuš… Cijelo tijelo vibrira od sreće dok se temperatura vraća u pothlađeno tijelo.

Ali najveći problem je kako trčati i brati gljive. Vraćam se kući punog ruksaka gnjecavih gljiva. Ima li to smisla? Rujnice i lisičarke najbolje podnose kilometražu. Bacim ih onako na tavu s jajima i sve je prekrasno: miris šume i mokrih blatnih čarapa. Blaženstvo.

Lijepo je ponekad otići autom. Zbog tih gljiva, kestenja, drijenka, gloga, šipka, presvlačenja. Ali onda mi uvijek ostane jedna mokra čarapa u autu. Smrad. I te iglice. Svaki put kad berem rujnice milijun borovih iglica. Bolje ići biciklom, manje nereda.

Rezultati su također sjajni. Iznenađeno se pogledavamo i uspoređujemo PB-ove. Da, to se desi svaku jesen: temperatura pada, lakše je trčati. I posljedično trčimo brže, više, lakše. Digla ti se forma. Maštaj.

Samo priroda. Pogotovo ako ste proveli ljeto u tenisicama i doživjeli adaptaciju na vrućinu, to vam pred jesen dođe kao visinske pripreme. Čak ima i znanstvenih studija o tome koje pokazuju da je efekt istovjetan. Ili čak bolji. Ali ne zvuči baš seksi, otišli smo na vrućinske pripreme. Pa i dalje idemo na puno skuplje, ali na trkačkoj špici kudikamo popularnije visinske pripreme.

U svakom slučaju, ako ste tijekom dugog pretoplog ljeta trčali i ako niste tijekom tih mjeseci otrčali Ironman, utrku na 100 km i još dvadeset laganih utrka možete očekivati rezultatsku eksploziju na jesen. A PB-ovi dižu adrenalin u tenisicama i odjednom mažemo kilometre ko nutelu.

Da, zima će doći, usporiti nas, slediti naše žnirance. Ali, ne još. Vrijeme je za jesen u tenisicama!

Fotografija: redakcija