Na dva sata vožnje od Zagreba, koji se krmeljavo budio nakon hektičnog radnog tjedna i groznice petkovne večeri, na Krku nas je dočekalo sunčano vjetrovito jutro. Lelujave krošnje maslina duž glavne krčke prometnice postepeno je zamijenio dramatičniji planinski pejzaž, a horde turista na biciklima u času su se pretvorile u profesionalno kostimirane igrače na dva kotača: približili smo se Baškoj, poprištu Krk Outdoor Festivala, u okviru kojeg nas je očekivala i trail utrka u organizaciji outdoor.hr, predzadnja u ovogodišnjoj ponudi Treking lige.
U dojmljivih 1.200 prijavljenih trkača našlo se par stotina susjeda iz Slovenije i Italije, što 
je dalo svojevrsni međunarodni flavor za jedan rekreativni vansezonski događaj. Na startu Krk’N’Trail 2018 se službeno pojavilo preko 900 sudionika, iako mislim da je broj bio bliži tisućici, budući da je dosta naknadno prijavljenih, iziritirano organizatorovim tretmanom sudionika koji nisu platili depozit (već se pojavili na prijavama spremni uplatiti kompletni iznos članarine), odustajalo od službene prijave te trčalo bez broja. Tako su ti bijednici ostali bez mjesta u službenom poretku, ručka, majice i – o užasa – mjesečne članarine u Klubu pustolovnih sportova Multisport, iako ne znam zna li itko koje su to aktivnosti točno omogućene članovima Kluba u dotičnom mjesecu, osim ukazanja na startu s brojem (isključivo na dan utrke). Naime, čak ni za popratne aktivnosti na Krku, kao što su izlet i predavanja, ne morate uplatiti taj isključivo keš iznos koji vas vodi u članstvo.
Od tri moguće duljinske opcije, okušala sam se srednjoj (15 km) koju sam isprobala pola godine ranije, tijekom B2B Traila, i mogu reći da sam prošli vikend tek istinski uživala u ljepoti staze. Naime, u prvom prolazu staze u proljeće sam tijekom utrke povremeno dekoncentrirano zabrijala u vlastitim mislima te sam povremeno vrludala brdskim pašnjacima zaboravivši ne samo na tempo, već i na činjenicu da sam na utrci, no prošli vikend sam malo svjesnije pristupila prolasku kompletne dionice. Valjda sam pronašla ono ovčje u sebi pa mi je bio gušt svaki korak po kamenjaru, svaki udar vjetra, svaki udah slankastog bilja, uz onu bizarno privlačnu kombinaciju tirkiza baške vale i stijena koje je okružuju. Ovo divno putovanje mi se više nije činilo ni fizički tako zahtjevnim, usprkos napornom usponu prema Velom Hlamu u drugom dijelu staze, te knee challenge spustu s dotičnog vrha natrag u mjesto. U cilju su me, više od razgibanih zglobova, preplavile emocije nakon doživljenog puta. Kad samo pomislim da sam ovaj otok godinama uspješno izbjegavala kao prometno dostupno leglo bezdušnih vikendaških mjesta… mea culpa.
Dakako, i na Krk smo došli obiteljski: u ponudi smo dobili prihvatljive cijene smještaja u obližnjim hotelima, uz besplatni boravak za djecu. Mladunčad je zato s ocem u izletničkom raspoloženju obišla 6 kilometara kraće staze. Ono što doduše očekujem na ovakvim utrkama su konačno transparentne cijene dječjih startnina. Tako je, primjerice, u raspisu utrke na jednom mjestu stajalo da djeca plaćaju samo polog (otprilike 50% odrasle startnine), a dugotrajnim skrolanjem po stranicama outdoor.hra putnik-namjernik mogao je doći i do informacije da djeca NE plaćaju startninu ako se prijave do traženog roka.
Tako sam nas ja prijavile te mailom upitala organizatora za točnu cijenu, našto je odgovorni odgovorio na neko drugo pitanje, u potpunosti ignorirajući ono o cijeni za djecu. Sljedeći put kad sam provjerila raspis, ispostavilo se da je stavka o džaba startnini netragom nestala. Ono, work in progress…
Ovo je, doduše, jedan od rijetkih organizatora koji prepoznaju sitnozubo obiteljsko tijelo kao svoje potencijalne i realne klijente te uglavnom eksplicite definiraju koja staza im je prilagođena, a i natuknu nešto o cijeni, ali tu bih više cijenila da se kaže jasno i glasno da je dječja startnina toliko i toliko pod tim i tim uvjetima, ili da startni broj ima jedinstvenu cijenu, bez obzira na godinu proizvodnje atačiranog mu torza, ali želim znati, a ne pristupati Outdoorovoj cjenovnoj politici kao Pitijinom proročištu, pa gdje staviš zarez, tako ti padne grah.
Osim nelogičnosti u raspisu utrke, koje su mi naporne jer mi se ne da dopisivati oko pitanja koja bi trebala biti jasna na početku, Krk’N’Trail je – od startne linije do ulaska u cilj – funkcionirao odlično, a o ljepoti staze, praćene iznimno toplim listopadskim vremenom, sam se već izjasnila. Uostalom, ako je nešto zaštitni znak ovog organizatora, to je činjenica da i u naizgled trivijalnom području prepozna stazu koja će trkaču, pored sportskog, ponuditi takav udar na osjetila da će danas-sutra EU regulativa tražiti da se njihove startnine prodaju samo na recept ili uz oružni list. Također, od sudionika se očekivalo da za sobom ne ostave niti jedan komad ambalaže, te su se i na okrjepama nudila isključivo rinfuzna dobra. A kako se može animirati sudionike na suradnju (iako je zaista tragično da danas bilo koga, osobito one koji se igraju hobija u prirodi, mora podsjećati na odgovorno ponašanje), pokazuje Perpetuum Adventure, organizator predstojećeg Cres-Lošinj Traila (3.-4. studenog), pa ću njihovim riječima najaviti trail vikend na kvarnerskim otočkim ljepoticama:
Dragi Cres-Lošinjo trkači, trebamo vašu pomoć i suradnju!
Već duže nas muči sva plastika koju koristimo na okrjepnim stanicama i vrijeme je da nešto skupa poduzmemo. Stoga vas molimo da sa sobom na utrku uzmete neki oblik prijenosne čaše, ako vam ne smeta može i bakin kristalni vrč od doma, nama je svejedno. Svaka akcija je bitna i 1000 plastičnih čaša manje u smeću znači puno. Cres-Lošinj trail voli čisto more i otoke. Hvala vam!
Fotografije: Krešimir Golubić
