Octena kiselina u epizodi: spasi me od grčeva
Trčeći i biciklirajući bezbroj puta sam gotovo preminuo od grčeva i dehidracije kod dužih intenzivnijih treninga i utrka, pogotovo ljeti. I što sad? Kako se oduprijeti tim gadostima? Očajavati!? Ili biti mazohist?
Gubljenje na starom Velebitskom trekingu davne 2005. godine i 4 sati bez vode na Premužićevoj stazi sjajna je anegdota za prepričavanje budućim kibernetskim praunucima. Kada sam u dehidriranom bunilu i grčevima banuo na Alan, tražio sam sol i vodu, ispio par litara vode sa šakom soli pa onda odležao još kojih pol sata ko zaklan na klupici prije nastavka zanosne sado-mazo kalvarije do Senja. No, 15-ak godina kasnije naučio sam svoju lekciju, i sada napokon mogu reći da ekčueli uživam trčeći i biciklirajući po vrućini bez grčeva.
Većina okorjelih trkača ima svoju hidracijsku formulu, znanstveno ili paranormalno objašnjenu, a moje iskustvo pokazuje da je moja čarobna formula disciplinirano piti dovoljno tekućine, po mogućnosti uz dodatak nekih soli i octa.
Disciplinirano. Moj stari trekerski drug Kristijan „euroskeptik“ Šivak jedno je vrijeme trčao sa satom programiranim da zvoni svako malo i tjera ga da pije ili kako bi on slikovito prosiktao siše vodu iz mijeha. Ovo mu definitivno nije odmoglo osvojiti brojne treking utrke i lige…
Octa!?
Svoje probleme povezao sam iskustveno i s ispijanjem preslatkih izotoničnih i elektrolitskih napitaka koji su me trebali spasiti od grčeva ali ne samo da u tome nisu uspijevali nego bi i prije ili kasnije uzrokovali efekt dizanja želuca i pada energije. Pokušao sam s čistom vodom, no tu mi je definitivno mi je nešto falilo i opet su efekti bili isti uz možda malo manje mučnine, pa pokušah s vodom i solima; bolje, riješio sam se mučnine, ali još uvijek povremeno imao grčeve. Onda se moj čarobni napitak ukazao na okrepnoj stanici Iron Crossa, 80 kilometarske off road biciklističke utrke koju sam u davnom kolovozu 2014. završio u vrletima američke Pennsylvanije. „Pickle juice“, iliti sok od kiselih krastavaca ne samo da mi je magično smirio želudac koji se tada borio s drugim ultraškim baukom, gastrointestinalnim smetnjama koje se često javljaju kod ultraša kod intenzivne sportske aktivnosti na visokim temperaturama (zbog vrućine krv bježi iz želuca u udove kako bi pomogla hladiti tijelo, no posljedica je otežana i usporena probava), no što mi je bilo najnevjerojatnije riješio me grčeva nakon prethodnih sat vremena patnje. No, eliksir je uskoro pao u zaborav, ozlijedio sam Ahilovu tetivu i pauzirao od intenzivnijih aktivnosti. Ali na idućoj dužoj utrci, 50 majlerici Bull Run Runu, neka prekrasna okrepa na 50 i nekom kilometru, i naišao sam na isti napitak, opet u trenutku kada sam bio usred grčevitog raspada. Gle opet čudo. Nadriliječništvo? Bapske priče? Baba Vanga? Neobjašnjiva sila koja se upliće i spašava blentavog trkača? Zar je moguće da je ruski tradicionalni lijek za mamurluk čudotvoran napitak za nas trkače?
Znanstvenik Kevin Miller, profesor sa sveučilišta Central Michigan, u studiji objavljenoj 2010. godine je utvrdio da postoji nešto u tom napitku što djeluje na grčenje. Što? Nije bio 100% siguran, ali pretpostavio je da je povezano s neuronima, octenom kiselinom i nekim procesom koji se u mozgu dešava kod konzumacije u trenutku kada octena kiselina stigne u stražnji dio grla i jednjak gdje nalazimo neuralne transmitere koji refleksno šalju signale u mozak koji onda šalje podražaje mišićima i opušta ih.
Da ovo sve nije perfidna kampanja za alternativno mlaćenje para i skandalozna promotivna kampanja za promociju potrošnje krastavaca i octa navodno su dokazali Nobelovac i neurobiolog Bruce Bean i neurolog s Harvarda Rod MacKinnon.
Obojica su aktivni sportaši, kajakaši na duge pruge koji su patili od grčeva tijekom svojih dugih plovidba, i stoga su odlučili riješiti problem. Svoja rezultate iz laboratorija isprobali su na dugim kajakaškim turama dok su sebe upotrijebili kao pokusne kuniće. Navodno su došli do odličnih rezultata, toliko dobrih da su registrirali farmaceutsku firmu prije nego što objave rezultate, jer ipak je najvažnije zaraditi i sve učiniti što misterioznijim, kome će se isplatiti da vam kaže da pijete sok od ukiseljenih krastavaca ili jabučni ocat. Slogan? Gadno, ali jeftino i učinkovito?
No vratimo se fiziologiji, njihovi zaključci izneseni na medicinskim seminarima svode se na to da octena kiselina u soku od krastavaca stimulira transmembranske receptore i ionske kanale u usnoj šupljini, grkljanu i želucu, a kako ta jaka stimulacija jednog dijela živčanog sustava uzrokuje smanjenu aktivnost ostatka živčanog sustava tako je u njihovom istraživanju ova stimulacija receptora imala posljedicu opuštanja mišićnih vlakana i prestanak grčenja.
Osim s octom ovi poduzetni znanstvenici kažu da su uspješno eksperimentirali s chili papričicama, wasabijem, ekstraktom senfa, cimetom i češnjakom i od tog bućkuriša napravili proizvod u kapsuli za obožavatelje pilulica.
No, moje iskustvo kao i svjedočanstva australske olimpijske delegacije u Londonu i mnogih ultraša, a i brojnih drugih sportaša i ljudi koji imaju probleme s grčevima govore da ne morate trošiti pare na tabletiranje. Malo jabučnog octa u vodi (osim suzbijanja grčeva jabučni ocat pomaže i kod razgradnje masnog tkiva, pa tako dvije babaroge jednim Kiskom, a još i po mnogim svjedočanstvima i nekim nedovoljno provjerenim studijama za dame s bolnim menstrualnim tegobama tu je i mogućnost da vam dnevni unos od par žličica jabučnog octa u vodi pomogne).
Sad, jesmo li ja i svi ovi drugi ljudi totalno zabrijali ili je sve ovo placebo, i tko zna možda za vas ne pali, ali ako patite od grčeva isplati se probati; Ili ocat, ili sok od krastavaca, ili su u čudnoj kiseloj šumi.
