Za nama je i Ljubljanski maraton, neke od nas još čeka neki polumaraton za kraj sezone, no za većinu trkača zima je pred nama. Ovo je doba kada je pametno tijelo odmoriti na neko vrijeme kako bi uživali u blagodatima regeneracije te zdraviji dočekali iduću sezonu.
Kako na aktivnost kemijski i fizički navučen organizam ne bi doživio preveliki šok i pao u apstinencijsku krizu, među trkačima je općeprihvaćeno kod prakticiranja pauze od tenisičarenja varati trčanje s nekom alternativnom aktivnošću.
Joga, biciklizam, plivanje, cross-fit, teretana, balet, skijaško trčanje, akrobatski šah, sve ove aktivnosti imaju svoje pluseve. Neke su ne samo korisne kao cross trening već i sjajne za oporavak i saniranje problematičnih boljki koje ste primijetili kod trčanja. Pa krenimo na parove razbrojs, u ovom tjednu odžnirat ću meni najdražu i najmrskiju.
Planinarenje
Jednom davno, usred ljeta, odradio sam 15 dana na Velebitu kao turistički vodič; planinario sam pod opterećenjem ruksaka petnaestak kilometara dnevno, ne otrčavši ni metra. Bio sam paranoičan da ću izgubiti formu pred važnu utrku. A onda sam, par dana nakon odrađene ture, na izbornoj utrci za europsko planinsko prvenstvo upao u hrvatsku repku. Tada sam shvatio moć planinarenja.
Ovo je vrlo jednostavna aktivnost i od vulgaris trkača ne zahtijeva nabavu nikakvih rekvizita. Naime, makar će vas neki staromodni planinari kuditi, moguće je bez ikakvih problema planinariti u trkačkoj opremi; gojzerice, štapovi i stalno graktanje “dobar dan” nisu obavezni. Nakon tridesetak godina planinarenja odlučio sam da mi gojze trebaju jedino na jako zahtjevnim kamenim siparima. I pri plesu s poskocima.
Osim što vas održava u kondiciji, planinarenje je odlično i zato što biomehanički zahtijeva drugačije pokrete od trčanja no pritom aktivira gotovo iste mišiće i ligamente koje ovako na neagresivan način razgibavamo i jačamo. Ovisno o tempu i konfiguraciji terena kojeg savladavamo, planinarenje je ne samo dobar aeroban trening, već istovremeno i odličan izvor kestena i mokrih tenisica te besplatna terapija zelenilom. Naime, dokazano je da naš mozak krijepi boravak u šumi tako da čak postoji mogućnost da ćete u šumi postati pametniji. A možda i smireniji? Uvijek me iznenadilo koliko trail i treking trkači ustvari malo mare za samu prirodu, koliko rijetko zastanu i promotre di se nalaze, prekinu trening da bi buljili u prazno plavetnilo, zelenilo ili barem brali gljive, šipak ili divlji luk.
Plivanje
Kompliciranije od planinarenja. Skuplje. Ako niste u mogućnost povremeno posuditi kuću s unutarnjim bazenom gdje ćete se kupati goli ova aktivnost zimi može biti dosta zahtjevna. Prvo ćete morati nabaviti i neku zgodnu plivaću obleku i očale da vam klor ne zgrize oči, i pronaći neki bazen. Većina javnih bazena traži da im se nešto plati za ulaz, a onda još zahtijeva navlačenje plivačke kapice na glavu da vaše lasi ne bi gadile bazen. Mogao bi vas i neki redar natjerati da se otuširate prije kupanja. Ako želite sve ovo izbjeći, možete nabaviti zimsko plivačko odijelo i plutati po nekom zaleđenom jezeru družeći se sa uvenulim lopočima i sljedbenicima Wima Hofa.
Plivanjem možemo održavati odličnu kondiciju, a da smo pritom nježni prema svom tijelu. Nema udaraca, iskrenutih gležnjeva, nezgodnih padova, samo smežurani prsti. Po potrebi možemo plivati raznim tehnikama i tako raditi na rukama ili nogama. Bezbroj ozlijeđenih trkača pribjegava plivaćim kožicama u apstinencijskom očaju. Odlično je i kao trening izdržljivosti, a ako nam fali anaerobnih napora sprintovima možemo lako isprovocirati suze, znoj i utapanje od napora.
Periodi plivanja su mi itekako koristili, umor i apetit nakon plivanja mogu mjeriti s posljedicama trčanja uzbrdo. Često ne samo da sam vodenim aktivnostima održavao solidnu kondiciju već bi mi nakon bazena magično nestajale najčudnije ozljede. Jednom sam probao i trčanje u bazenu, neobičnu aktivnost povrijeđene trkače, imitiranje plutača zvanu aqua jogging. Pa ipak, usprkos svim pozitivnim saznanjima o plivanju zaobilazim bazene. Da živim na moru vjerujem da bi i puno češće pribjegavao plivanju, no, zbog bazenofobije ga uporno tupavo izbjegavam. Možda da počnem mantrati Plivanje je moj prijatelj?
