Joe McConaughy, novi rekorder Appalachian Traila

132
Joe McConaughy

Dok su posljednjih godina medijski burno popraćena dva rušenja rekorda Appalachian Traila, gotovo neprimjetno je prošao puno impresivniji pothvat. Naime, Scott Jurek i Karl Meltzer rekord su rušili uz pomoć prateće ekipe koja im je kuhala, pazila i mazila ih dok su oni skakutali po AT-u, a Joe McConaughy je sam samcat prošao stazu i to dosta brže od njih. No, kako nije bilo sponzora, nije bilo ni bjesomučne  promocije pa se za Joea, osim preko njegovog Instagrama, čulo tek nakon što je 1.9. završio stazu.

Za najbrži prelazak ove 3500 kilometara duge planinarske staze, čiji čuvari tvrde da je riječ o najduljoj strogo planinarskoj (biciklima i konjima je zabranjeno kretati se po AT-u) stazi na svijetu, trebalo mu je 45 dana, 12 sati i 15 minuta. Dnevno prelazeći u prosjeku 77 kilometara, srušio je Meltzerov rekord za preko 10 sati. Svakog dana budio se u 4:45 i kretao na put, a uvlačio se u bivak vreću oko 11 navečer.

I sada Joe drži dva važna rekorda za traversiranje planinskih lanaca u SAD-u; osim na AT-u, Joe je rekorder i na Pacific Crest Trailu (ali samo za prelazak bez asistencije) i rušenjem rekorda na staromodan omnia mea mecum porto način stekao je veliko poštovanje među ultrašima.

Joe naravno nije mogao nositi 6 pari tenisica, 150 kg hrane i 40 pari rezervnih čarapa. Poseban dio  pothvata bila je logistika. Joe je pred putovanje poslao svoje magične pakete do poštanskih pretinaca u mjestima kroz koje prolazi AT i tako se opskrbljivao. No, kako su ta mjesta ponekad udaljena dva-tri dana, svaki dan je na sebi nosio ruksak od 11 kg u kojem su se nalazili: bivak, vreća za spavanje, odrezani dio karimata, voda, hrana, vazelin, duga majica, pončo kabanica i duge hlače.

Za nas iz Hrvatske čudno zvuči to što se Joe najviše tužio na ispijanje vode iz izvora po putu – kroz filter. Naime, ako se šetate po divljinama SAD-a ne preporučuje se piti izvorsku vodu zbog rizika od parazita Giardia. Tako veli Joe da je bio umoran od sisanja i kako je imao osjećaj konstantne dehidriranosti.

Osim dehidracije, Joe se stalno borio sa žuljevima, sedam puta je izvrnuo gležanj, mučila su ga nateknuta koljena, razbijeni kvadri, ojedi na preponama, istegnuta prepona, infekcija na stopalu desne noge, jedan otpali nokat, problemi s ITB tetivom, bezbroj porezotina i masnica od padova te osam uboda osa i pčela.

Osim jednog gubljenja na koje je izgubio pola dana nije imao većih kriza, a kad je došao pred kraj i shvatio da će postaviti rekord odlučio je zadnjih 110 milja istrčati u komadu ne bi li što više spustio vrijeme. Tu zadnju dionicu istrčao je za 37 sati.

Zadnji dan bila je prava avantura. Prvo je doživio dva uboda pčela, pa je uletio u oluju; temperature su pale skoro na nulu, pala je tuča, digao se orkanski vjetar i Joe se dezorijentirao. Mislio je da se nalazi na samom kraju, pojeo je svu hranu, ali onda je ispalo kako ima još četiri kilometra do cilja gdje ga je čekala, i uskoro dočekala, djevojka.

Osim što Joe nema sponzora, od prethodnih rekordera razlikuje se i po dobi. Dok su Meltzer i Jurek rekord postavili na zalasku karijere, za 26-godišnjeg Joea McConaughya ovaj rekord trebao bi biti tek početak. Idući cilj? Kvalificirati se za Western States. Zapamtite njegovo ime!

Foto: https://www.instagram.com/thestring.bean/