Ima nešto u tim poznatim nam mjestima, ljudima, prostorima, koje volimo zbog te “poznatosti”, iako ustvari mislimo da su ružne, dosadne. Poput neke zgrade u kojoj smo odrasli, ulice kojom smo išli do osnovne škole. Takav trkački odnos imam s Jarunom i s popularnim 31-godišnjakom zvanim Starek, jednim iz malobrojne antikne ergele hrvatskih polumaratona rođenih kao Jugoslaveni. Jarun je mjesto gdje sam se, kao i generacije prije i poslije mene, upoznao s pojmom polumaraton. Mjesto gdje sam istrčao prvi i najbrži polumaraton.
Starek je ostario. Ali se nije baš i promijenio; tri kruga plus ficlek oko jarunskog jezera. Asfalt je još uvijek isti, dokoni ribiči i ležeći policajci još su tu. I jedni i drugi možda malo ofucaniji i skliskiji. Jarun je još uvijek podvojeno biće koje se ne može odlučiti želi li biti veliki ugostiteljski objekt za zlatnu mladež ili sportska utroba belog Zabrega.
Klimatske promjene, Trump, Eliud Kipchoge i Kilian Jornet su u modi. Hrvati su postali katolici, trče, Dubrava ima gimnastičara prvaka svijeta. A raspis Stareka još uvijek krasi čudan crtež s tri trkača (žene još ne trče), kapljicama žute kiše i jesenje lišće. Vrh vrhova. Kako organizatori godinama ne mijenjaju ovaj trash, sada je to klasik. Proustov Madeleine. Kao kad naletite na neku web stranicu u HTML-u koja izgleda kao da je iz devedesetih. A onda skužite da je iz devedesetih.
Osim polumaratona, tu su i popratne utrke, petica i desetka. Ako u 5 dana misteriozno ne izraste neko jarunsko brdo, imat ćemo kao i uvijek sjajan teren za postizanje osobnog rekorda na kraju sezone. Ovome bi trebali pogodovati i za ovo doba tipični, prohladni vremenski uvjeti.
Bit će čupavo naći parking. Ante Blažanin, zaštitni znak A.K. Maksimir bit će tamo. Ove godine Starek je i Prvenstvo Hrvatske u polumaratonu.
Prijave su gotove, ali ako želite doći pogledati utrku: Zagreb, Jarun, nedjelja, 12.11., a start je u 11:05.
Fotografija: maratonvu.hr
