Pobornici vremeno-mjeriteljstva će reći da ako trčite na vrijeme nema pretjerivanja, ganjanja kilometara na dane kada ste preumorni. Istraživanja su pokazala da kod trčanja na vrijeme lakše održavamo konstantni tempo i nemamo potrebu utrkivati se sa samim sobom. Usput, autor ove trko-ispovijesti redovito mijenja lokacije treninga i svjestan je da 45 minuta na brdu nema veze sa 45 minuta na ravnom.
Oni koji se nakon svakog treninga vole hvaliti prijeđenim kilometrima i tempom, reći će da se ne može napredovati ako nemamo ideju koliko brzo prolazimo određenu udaljenost. Trkači iz ove sekte nerijetko religiozno obilaze ista mjesta, svoje petice, sedmice, dvadesetke, i marljivo prikupljaju podatke o svakom treningu.
Pitanje je što želimo postići ili što nas veseli. Statističari i brzanci češće će se prikloniti kilometriranju, dok će sporiji trkači i ultraši češće ići na sekundiranje.
Neki od nas trče na obje stolice. Tako se na atletskoj stazi ponekad nađe i neki ambiciozni ultraš koji se priprema za deset kilometarski sprint, dok na brdskom puteljku ponekad naletite na izgubljenog brzanca koji se popikava po korijenju i bulji u sat jer je poslušao savjet da je izvan sezone dobro ponekad trčati na vrijeme da se razvije osjećaj za doziranje napora i izbjegne natjeravanje rekorda.
Ono što je važno znati je da je trčanje na vrijeme, dakle u pravilu sporije trčanje, puno bolje za početnike i kod povratka nakon ozljeda. Kako aerobni kapacitet, pluća i srce, razvijamo puno brže od skeletalno-muskularnih temelja, ova neusklađenost možebitni je uzrok brojnih ozljeda kod početnika i rekonvalescenata. Odjednom pluća i srce mogu puno više nego što tijelo može podnijeti. Istegnuća mišića, problemi s ahilovom tetivom, pucanje ligamenata – tipične su posljedice ovog raskoraka u razvoju jednog trkača. Kod rekonvalescenata, pogotovo onih koji su naučeni na brz korak, ovo može pokrenuti nezgodan slijed ozljeda koje neke trkače i vječno odvoje od tenisica.
Kod trčanja na duljinu, treba imati na umu da je ovo odličan način za rezultatsko napredovanje, zato svi atletičari sa staze znaju svoju točnu kilometražu, ali ovo može biti i recept za bespotrebno ozljeđivanje. Ako ste statistički fanatik i ne možete bez podatka o prijeđenim kilometrima važno je da se ponekad natjerate trčati što sporije, bez srama od toga da će se svi valjati od smijeha gledajući vaše Strava prolaze.
