Sljemenski maraton „Kuda idu Divlje Svinje“, to prekrasno šumsko biće, rodio se davne 2000. kada se grupica zaljubljenika u trčanje po sljemenskim puteljcima, članovi tada najbrojnijeg zagrebačkog rekreativnog kluba A.K. Veteran udružila i iznjedrila ovaj biser pred divlje svinje. U to davno doba nije još bilo Garmina bez kojih se ne može trčati, a ipak trčalo se 2 kruga, bilo je više asfalta i kudikamo manje ljudi, a trčanje je još uvijek bila egzotika kojom su se bavili samo malobrojni ekscentrici. Par godina kasnije ova grupica ljudi osniva i klub, kojeg prigodno nazivaju, A.K. Sljeme. Klub koji je vizionarski počeo flertovati s planinskim i trail trčanju, vidovima trčanja koji su tada u našim krajevima bili rijetki poput tasmanskog vuka.

Kako je ovo šumsko biće raslo, od pedesetak, do danas 500-tinjak natjecatelja tako je i doživljavalo stalne mijene i preinake staze da bi nakon 7. izdanja trasa doživjela najveću metamorfozu. Umjesto dva počelo se trčati tri kruga. A ove je godine nestao i posljednji dio originalnog maratona. Štafetno trčanje koje je uvijek unosilo kaos u organizaciju, ali i stvaralo trkačka prijateljstva i rivalstva zamijenila je opcija individualnog trčanja jednog, dva ili tri kruga.

Dakle, 9.7.2017., u standardnom ljetnom terminu održan je punoljetni, 18. Sljemenski maraton. Bilo je vruće, bilo je jako vruće. Neki ljudi su i odustali. A najznačajniji rezultat ovogodišnjeg maratona postigao je Stjepan Puh. Završio je 18. Sljemenski maraton zaredom! Štefu, 1937. Godište, jedini ima sve otrčane sljemenske maratone. A kako sljemenski maraton osim što je najstarija živuća trail utrka u Hrvatskoj slovi i za jednu od najtežih utrka, pogotovo među maratonima, tako je i ovo dostignuće još vrednije i impresivnije, ali i prst u oko svima onima koji kažu da starost i trčanje ne idu zajedno i inspiracija svima nama koji sanjamo kako ćemo na sličan način uploviti u starost. Samo se pokušajte prisjetiti koliko stvari radite redovno u posljednjih 18 godina, koliko se izmijenilo prehrambenih navika, koliko omiljenih artikala je nestalo s polica dućana, koliko partnera ste promijenili, djece othranili, koliko se novih država pojavilo. A Štef i dalje trči taj Sljemenski maraton. Kako je jedan od organizatora ove utrke i kroničar sljemenskog trčanja, Kikica Šivak, primijetio prošle godine u osvrtu na sljemenski maraton, nekako ti dođe da zaplačeš od sreće kad ga vidiš kako završava još jedan maraton. Za razliku od pobjednika koji glasno ulaze uz fanfare Štef ulazi tiho i često u trenutku kad su gotova i proglašenja ali uvijek nasmijan i veseo.

A koga smo vidjeli na proglašenju kako prima trofej, zlatnu svinju? U muškoj utrci na vrh je isplivao uvijek konstantan i ravnomjeran Krešo Babić, još jedan okorjeli ljubitelj trčanja po medvjeđoj gori , dok je u ženskoj konkurenciji na prvom po završila Veronika Jurišić, samo tjedan dana nakon iscrpljujućeg nastupa na svjetskom prvenstvu na 24 h. Kao i Štef , popularna Veca je intimno vezana za ovu utrku. Naime Veroniki je Sljemenski maraton bila prva utrka (štafeta) i prvi kontakt s trkačkim svijetom, premda je već bila inficirana trkačkim virusom neko vrijeme prije toga. A sad je osvojila i deseti Sljemenski maraton zaredom.

Rezultati:

Muški (42,2 km):

  1. Krešo Babić 3:42:16
  2. Ivan Milinković 3:48:01
  3. Vedran Krčadinac 3:52:09

Žene (42,2 km):

  1. Veronika Jurišić 3:52:14
  2. Katica Rumbočić 4:02:31
  3. Adrijana Šimić 4:39:15

Muški (28 km):

  1. Tomislav Tkalčić 2:20:39
  2. Luka Špehar 2:22:01
  3. Luka Petrić 2:26:02

Žene (28 km):

  1. Mateja Blažević 2:45:29
  2. Zvonimira Milevčić 3:15:12
  3. Ivana Jergović 3:19:22

Muški (14 km):

  1. Ante Živković 59:12
  2. Marko Gorički 1:01:08
  3. Darko Maras 1:04:03

Žene (14 km):

  1. Sanja Begović Geceg 1:12:49
  2. Helena Gleđa 1:12:59
  3. Zorica Cvanciger 1:18:42