Činjenica da je trčanje odlično za kondiciju nije nikakva novost. Rijetki su oni koji preferiraju trčanje na traci u fitness centru te zapravo velika većina trkača teži trčanju na otvorenom. Upravo taj termin „otvoreno“ nudi razne mogućnosti, pa tako trkači mogu izabrati između različitih terena i staza. Nekima nije problem odraditi svoju dnevnu rutu po gradskim ulicama (i uvijek ih u čudu promatram kako im silni prolaznici ne ometaju koncentraciju), no nekima je trčanje ipak ritual koji zahtjeva i podrazumijeva mir i tišinu. A svi se možemo složiti kako su mir i tišina u potpunosti rezervirane za groblja. Estetici mnogih groblja doprinosi i ljepota prirode koja ih okružuje i pridonosi osjećaju spokoja.
Poznato zagrebačko groblje Mirogoj, smješteno na obroncima Medvednice, smatra se jednim od najljepših groblja u Europi upravo zato što je uz to i predivan park i svojevrsna umjetnička galerija na otvorenom. Premda neki to smatraju sablasnim, kao rođena Purgerica i više sam nego jednom prilikom posjetila Mirogoj bez cilja da obiđem određeni grob i zapalim svijeću. Jednostavno sam htjela mirno i tiho mjesto za šetnju.
Premda je osnovna funkcija groblja vječni dom onih koji više nisu s nama, u suvremeno doba svjedočimo i određenim sekundarnim namjenama ovih prostora, pa se tako primjerice na gradskom groblju Laurel Hill u Philadelphiji svakog listopada održava utrka na 5 km „Rest in Peace“, prilikom koje se skupljaju sredstva za potrebe održavanja i uređivanja tog groblja. Organizatori ovakav događaj ne smatraju nimalo problematičnim jer se trkači drže pravila i trče po označenim putevima, a ne po grobovima preminulih što bi se svakako smatralo neprimjerenim.
„Save Our Cemeteries“, neprofitna organizacija iz New Orleansa posvećena restauraciji i očuvanju groblja, domaćin je posebne utrke na 5 km, „Run & Walk Through History“ koja se održava na groblju Metairie i prilikom koje se prikuplja novac za rad spomenute organizacije. Organizatori ne smatraju ovaj pothvat nimalo morbidnim već predivnim iskustvom koje poistovjećuju s trčanjem kroz muzej umjetnosti na otvorenom.
Naravno, ne gledaju sva američka groblja blagonaklono na ovu praksu. Groblje Green-Wood u Brooklynu, premda nudi razna događanja na prostoru groblja poput umjetničkih izložbi, trčanje ipak zabranjuje zbog obveze koju smatraju da imaju prema obiteljima osoba koje su tamo pokopane.
Svojevrsni trend trčanja na grobljima nije prošao nezapaženo ni u Beču, pa tako voditelji gradskog groblja (Zentralfriedhof), 25. svibnja ove godine organiziraju prvu humanitarnu utrku. Potaknuti sve češćim posjetima osoba koje se rekreativno bave nordijskim hodanjem i trčanjem, unutar prostora groblja uredili su rute koje nose simboličan naziv „Silent Run“. Ovo ime odabrano je kako bi se sve posjetitelje koji se na groblje dolazi rekreirati podsjetilo da se nalaze u prostoru koje je vječno prebivalište pokojnika koji zaslužuju poštovanje. Prilikom ove jedinstvene utrke, prijavljeni trkači među ostalim će imati priliku proći pokraj najstarijeg groba koji datira iz 1874. godine, a sva prikupljena sredstva bit će uplaćena organizacijama Austria Initiative Pulmonary Hypertension i Lung Children Research Association.
Uzimajući u obzir pomodnost Hrvata, čini se poprilično sigurnim zaključiti kako bismo uskoro mogli očekivati prvu utrku ovakve vrste i u Lijepoj našoj. Osobno ne vidim ništa morbidno u tome, a vi?
Fotografija: https://www.saveourcemeteries.org
