Trčanje po snijegu

635
trčanje po snijegu

Zima je po predaji doba snježnih pahuljica. Vrijeme kada caruju Ledena Baba, Snježna Kraljica i Jon Snow. No, ova zima 2017/18 ne poštuje tradiciju. Pahuljice? Svako malo nas zapljusnu bombastične prognoze koje najavljuju tone snijega i hladni rat, ali zasad od bijelih krpa u nizinama gotovo ništa. Nama trkačima ovakvo klimatološko stanje odgovara, propadanje i klizanje po snijegu ipak nisu idealan put do pobjede na Bostonskom maratonu, no trčanje po snijegu ima svojih čari.

Izazovno je. Ako je nestašica snijega u vašem dvorištu pronađite adekvatnu obližnju planinu, jednu od onih gdje se naša skijaška nacija odlazi producirati i zaraditi ukliještena leđa, i krenite otkrivati užitak tenisičarenja po snijegu.

Prvi korak: propali ste u snijeg, u tenisicu vam upadaju bijela govna, skoreni tvrdi gornji sloj snijega vas je zarezao do krvi.
Drugi korak: što je sad ovo, odjednom neka stvrdnuta ledena površina, gubite kontrolu nad nogom, bježi vam tenisica, na dupetu ste. Iskrenuli ste mozak i natukli ponos.
Smijeh, treći korak i napokon ste na utabanoj stazici, tu je ugodno trčati, ali opet nekako zamorno. Odjednom dolazi neki trkač na skijama koji se dere na vas da mu kvarite stazu. A ništa. Opet propadanje.

Postoje neke smjernice kako prtiti snijeg u tenisicama.

Kao prvo, treba shvatiti da trčati sat vremena ili 10 km na snijegu energetski vrijede puno više od trčanja u normalnim uvjetima. Proklizavanje, propadanje, korištenje neuobičajenih mišića i tetiva za trčanje, hladnoća; ako se troše naše tijekom praznika mukotrpno nagomilane zalihe energije. Biomehanika trčanja po snijegu dosta je neobična, nalik jedino trčanju po pijesku i traži prilagodbu. Dakle, nemojte se držati nekog tempa, zadanih kilometara. Ali ne zaboravite, ako sanjate o prijavi na Marathon des Sables, neutabani pršić je možda najbliže realnoj simulaciji u našim krajevima. A Đurđevečki pesci?

Dakle kratki, sitni koraci, veća frekvencija. Ovaj stil koji inače odlikuje ultraše koji trče utrke na 24 h i duže, idealan je i za snježne radosti u tenisicama. Tako ste stabilniji, lakše kontrolirate proklizavanja, ekonomičnije trošite energije pri stalnom propadanju.

Gađajte neugaženi snijeg. Ako je riječ o nekom utabanom putu, cesti, neugaženi snijeg će u pravilu biti lakši za protrčavanje. Manje su šanse za proklizavanje, no naravno malo veće šanse za propadanje. Ovo pogotovo vrijedi za trčanje po zemljanim i planinarskim putevima gdje na vas mogu vrebati i nevidljive grane i ledene površine koje se skrivaju podno sloja novonapadalog snijega. Opet sitni koraci i oprez.

Tenisice? Ako ćete cijelim putem trčati po neutabanom snijegu, onda su tenisice sa ripnastim potplatom poput u nas precijenjenih Speedcrossica super, jer će bolje grabit rahli teren. No, treba imati na umu da ove iste tenisice koje drže na snijegu, proklizavaju ko lude na tvrdim podlogama, tako da ako se vraćate doma očišćenom cestom pripazite na šahtove. U Finskoj, Aljasci i sličnim prijestolnicama leda prodaje se i puno čavlerica i pomoćnih navlačnih žabica; čavli nataknuti na gumu koja se navlači na tenisicu. No trčati u takvim tenisicama izvan snijega i leda je neudobno i tvrdo. Moja preporuka su neke umjerene trail tenisice i opet, kratak korak.

Grudanje, padanje, pisanje gluposti u snijegu. Trčanje po snijegu prava je uživancija, koje me uvijek nekako vraća u doba kada sam nakon škole bježao van sanjkati se, grudati, bacati se po snijegu i trčkarati do mi ne bi otpali prsti na rukama i stopalima. Neprocjenjivo.