Kakav spektakl! Ovogodišnji UTMB bio je najveći festival ultra traila ikad. Iako je jedan od glavnih razloga zašto volim ultre taj što je donedavno epitet “spektakularno” bio sarkazam, jer su okupljale tek čudnu skupinu osobenjaka i ovisnika o trčanju. Ali, popularnost je narasla, proizvođači opreme su nanjušili novu modu i pare, organizatori su se pretvorili od neobičnih samotnjaka koji bauljaju po planinama u uspješne biznismene koji promoviraju turističku ponudu svoje regije. UTMB ove godine došao je na razinu gdje imamo tako dobru pokrivenost live prijenosa da se moglo pratiti utrku kao da je riječ o Tour De Franceu; helikopteri, trkači s kamerama, roleri s kamerama, kamere na glavnim okrepnim stanicama, komentatori, glasni animatori na cilju.
Tako smo mogli posvjedočiti prestizanju na stazi, previjanju na okrepnim stanicama, suzama te nevjerojatnom broju publike na čitavih 168 kilometara staze; na nekim mjestima bio je špalir ljudi kroz koje su trkači jedva prolazili, publika koja je trčala za vodećim trkačima i bodrila ih gotovo cijelim putem.
Zbog snijega u visokom gorju i prognoze koja je obećavala nove padaline, organizatori su odlučili maknuti dva uspona pa je tako 2537 pari raznobojnih tenisica krenulo na skraćeni, tek 167 kilometara dugi put.
Vrlo brzo se izdvojila elitna grupa tenisica koju su svi očekivali: Hoka i Salomon. Jim Walmsley (tim Hoka), dečko koji otvoreno izjavljuje kako ide na sve ili ništa, kako želi biti prvi Amer pobjednik. Zatim najveća zvijezda traila: trostruki pobjednik Kilian Jornet, pripadnik sljedbe Salomon te uz njega dvostruki pobjednik, 192 centimetra visoki François D’Haene, glavna nada domaće, francuske publike, isto u Salomokama.
No, umjesto da odjuri i spektakularno pukne, Walmsley je odlučio voditi tako da trči ispred svih ali da kontrolira svoje zaletavanje tako da uvijek ima nekog iz pratnje za svojim petama. Tako smo na jednoj okrepi gledali kako Walmsley doslovno čeka da se pojavi Kilian. François je ovo pratio iz neposredne blizine i koristio sporije prolaske kroz okrepne stanice vodećeg dvojica da im se priključi. Većinu noći mogli smo gledati ovu trojicu kako trče zajedno. 100 kilometara izmjenjivali su se u vodstvu a onda je pred svitanje Walmsley zalegao na okrepnoj stanici Grand Col Feret, a trkačke društvene mreže su eksplodirale: svi su tvrdili da će odustati. Tada i D’Haene odlučuje napasti i ubrzo ostavlja Kiliana. Od tog trenutka D’Haene je gospodari terenom, a Kilian čuva rezultat i pomalo curi u odnosu na D’Haena ali čuva prednost nad trećim, Amerom Timom Tollefsonom, dizelom koji je po koji zna put pokazao kako se pametno trči utrka (na prvoj okrepi bio je devetnaesti, a na cilju treći).
Četvrti je završio još jedan bivši pobjednik, Francuz Xavier Thévenard, a peti je na iznenađenje svih skeptika stigao borbeni Walmsley koji je stekao naklonost pobjednika svojom va banque taktikom.
Dakle, pobjednik je François D’Haene, vinar iz francuskog Auvergnea, specijalist za uzgoj Beaujolaisa, jedan od samozatajnih članova Salomonovog super tima.
François je po drugi put u životu pobijedio Kiliana, a tajna njegovog uspjeha je vrlo vjerojatna bila ozljeda. François je naime u svibnju pao na treningu i slomio rebro što ga je prisililo da preskoči Lavaredo Ultra Trail i tako se odmori pred UTMB.
Za razliku od Kiliana, koji je na internim kladionicama slovio za prvog favorita i čiji prekid dugog niza neporaženosti rijetkim znalcima i nije bio toliko neočekivan. Neki su ipak predvidjeli da će Kilian biti načet nakon nedavne pobjede na Hardrocku kada je istrčao 130 kilometara s iščašenim ramenom te nakon uspona na Everest bez dodatnog kisika. Burna godina plus početno ganjanje s Walmsleyem iscrpilo je malenog, 171 centimetara visokog Jorneta, no na cilju se nije vidjelo neko preveliko razočarenje.
Ženska utrka na papiru je nudila puno manje uzbuđenja; svi su tipovali na dugo neporaženu Caroline Chaverot, ali onda se desila Nuria Picas.
Nuria je 41 godišnja vatrogaskinja iz Katalonije, ultra trkačica, pustolovna trkačica i alpinistica kojoj su nakon alpinističke nezgode prije 15 godina rekli da nikad više neće moći trčati, a ona je u međuvremenu osvajala prvenstva u Sky Runningu, Ultra Trailu i vrhove na Himalaji. 2014. i 2015. godine bila je gotovo neporažena, samo joj je izmakao taj Mont Blanc gdje ju je u zadnjoj trećini utrke pretekla Rory Bosio. Onda je fizički pala 2016., odustala na više utrka, izjavila da joj treba odmor od natjecanja i pritajila se na neko vrijeme.
Ovaj put Nuria je rasturila. Imala je od pola sata do sat vremena prednosti veći dio utrke, slomila je prvu favoritkinju Caroline Chaverot svojim tempom. Nakon Carolininog odustajanja jedino ju je izdaleka pratila Švicarka Andrea Huser. A onda je 10 kilometara prije cilja Nuria shvatila da pobjeđuje i dobila napadaj panike i astme. Od pretposljednje okrepe do cilja mogli smo pratiti kako se dramatično topi njezina prednost, a Nuria jedva hoda. Konstantno na rubu suza. A zatim smo vidjeli kako tetura kroz posljednji kilometar u centru Chamonixa, a kamera na ulazu u grad pokazala je Huser kako dolazi sve bliže. Na trenutke je izgledalo kao da će Nuria samo stati, ali nastavila je hodati uz povremene pokušaje trčanja, no, Andrea ju nije ni pokušala skinuti.
“Rekli su mi na dnu spusta da je Nuria sam dvije minute ispred mene i da hoda, ali to me nije motiviralo da ju ganjam. Nastavila sam trčati polagano, i da sam ju dostigla u tom posljednjem kilometru ne bih ju prestizala već bi s njom ušla u cilj. No, nisam ju ni stigla.”
Ovo je izjavila Andrea Huser netom nakon ulaska u cilj, koji je za nju zabilježen skoro minutu nakon što se ustvari pojavila u ciljnoj ravnini, jer je, zaokupljena pozdravljanjem publike i Nurie, zaboravila proći liniju pa su je organizatori morali zamoliti da se pomakne iza crte.
Treće mjesto osvojila je za domaćine Christelle Bard, a ženska konkurencija u prvih deset krije i play of the day.
Amy Sproston, iskusna američka ultrašica održala je svima lekciju kako otrčati pametnu utrku. Na 40. kilometru bila je na 409. mjestu apsolutno, i oko 50. mjesta u ženskoj konkurenciji. A držeći isti ritam kroz cijelu utrku završila je kao 8., na 96. mjestu apsolutno.
Boje Rvackog traila kao finisheri obranili su Gordan Zelenika, Tomislav Kapetanović, Marko Herman i Zoran Kurdija te još niz sudionika popratnog programa koji su ove godine bili dio Trail Cirkusa Mont Blanca.
À bientôt!
Rezultati:
Muškarci
- François D’HAENE, Salomon, France, 19:01:54
- Kilian JORNET BURGADA, Salomon, Spain, 19:16:59
- Tim TOLLEFSON, Hoka, United States, 19:53:00
- Xavier THEVENARD, Asics, France, 20:03:14
- Jim WALMSLEY, Hoka, United States, 20:11:38
- Pau CAPELL, North Face/Buff, Spain, 20:12:43
- Dylan BOWMAN, North Face, United States, 20:19:48
- Gediminas GRINIUS, Vibram, Lithuania, 21:24:19
- Zach MILLER, North Face, United States, 21:28:32
- Jordi GAMITO, Compressport, Spain, 21:44:31
Žene
- Núria PICAS, Buff pro team, Spain, 5:46:43
- Andrea HUSER, Mammut pro team, Switzerland, 25:49:18
- Christelle BARD, France, 26:39:03
- Kaori NIWA, Salomon, Japan, 27:31:39
- Kellie EMMERSON, Australia, 28:13:06
- Alissa ST LAURENT, Canada , 28:13:43
- Anna-Marie WATSON, WAA, United Kingdom, 28:37:16
- Amy SPROSTON, United States, 28:44:08
Fotografije: chamonet.com
