Trčanje je sportska aktivnost za koje je ljudsko tijelo evolucijski pripremljeno. Naši praaapreci su bili rođeni dugoprugaši koji su se na kraju dugog grupnog treninga vraćali s ulovljenom antilopom kraktoprugašicom koju su izmorili brojni fartleci. Genetskim odabirom čovjek je postajao sve bolji trkač, talentiraniji dugoprugaši imali su više hrane, lakše su prehranjivali obitelj i živjeli duže. Tek smo s pojavom civilizacije počeli napuštati trčanje, no stotine tisuća godina trčanja kola našom DNA i čeka aktivaciju. Tako da ako nemamo urođenih genetskih nezgoda, već od malih nogu opremljeni smo upražnjavati ovu praiskonsku aktivnost.
No, problemi se ipak javljaju jer nas najčešće roditelji više ne vode od malena u čoporativni lov pa se tako tek rijetke mlade jedinke bave klasičnim trčanjem. Puno uobičajenije je da ako se i pod mlade dane bavimo aktivnošću koje uključuje trčanje, ta aktivnost uključuje neke nagle pokrete, skakanje u vis, zastajkivanje, lupanje svakojakih letećih objekata, a u nekim slučajevima trčanje se djeci predstavlja kao primitivna i neželjena pojava koja donosi znoj i smrad.
Tako je naše tijelo pri reaktivaciji trkačkog nagona potrebno naviknuti na trčanje treningom koji je pametno prilagoditi zateknutom stanju organizma. Ponekad je potrebno krenuti s hodanjem, i onda polagano dodavati prve trkačke korake. Oni sretniji, spretniji i lakši te aktivnošću naklonjeniji, često mogu krenuti s umjerenim trčanjem bez ikakvih problema, a oni koji se rekreativno bave nekim drugim sportom lako će uploviti u trkačke vode i često se odmah krenu utrkivati.
No, vrlo je kratak put od početne euforije, do ozljeda i pretreniranosti i nažalost većina trkača ne sluša savjete već se prvo mora uvjeriti u svoju ranjivost, a tek onda počinje prepoznavati signale koje im šalje tijelo.
Zato je korisno možda upisati trkačku školu, poslušati savjete nekog iskusnijeg trkača, pročitati neki članak o trčanju, no cijelo vrijeme trebati imati na umu, i treneri griješe, programi treninga nisu sveta pisma, ništa se loše neće desiti ako stanete usred fartleka po prirodi jer ste spazili polje šumskih jagoda ili malog mravojeda. Uživajte u trčanju. Trčanje ne mora biti teško, dobar trening nije samo onaj nakon kojeg se osjećate kao prebijena kokoš, najbolji trening je onaj nakon kojeg se idući dan osjećate poletno, sretno i zadovoljno.
Napisao: Marko Rajković
