Odmor, oporavak i netrčanje – ključ uspjeha

851
odmor

Stati znači odustati. Tko ne trči papak. Pero Žderić trči svaki dan 40 kilometara već 130 godina, Veronika Jurišić trči bez prestanka od prošle inkarnacije.

Među nama trkačima, pogotovo među maratoncima i ultrašima, neprestano trčanje, nabijanje kilometraže i „ubijanje“ na treningu je precijenjeno, a lagano trčanje, odmor i apstinencija od tenisica podcijenjena.

Moj trkački put me vrlo brzo odveo u taj trkoholičarski ekstremizam. Nakon što sam kao prvu utrku istrčao maraton, uslijedio je ubrzo ultramaraton i utrkivanje svakog vikenda, začinjeno raznoraznim ligama i dionicama preko tjedna. I tako jedno 4-5 godina, a onda je sve počelo škripati, pucati. Do dana današnjeg nisam se oporavio od ozljeda koje smatram posljedicama te početničke gluposti.

Makar danas mogu reći da je bilo očito da sam pretjerivao, onda mi se činilo da se to tako radi jer to je ono što se cijeni u trkačkom društvu. Što više, što brže, što teže.

Prvi put da sam na svojoj koži osjetio kolika je snaga odmora, bilo je zbog posla. Par tjedana radio sam kao vodič na Velebitu gdje sam svakog dana polako hodao 15-ak kilometara; zbog stresa od posla, nervoznih Francuza i obaveza oko logistike nisam stigao otrčati niti metra.

A onda sam se vratio u Zagreb i istrčao svoj najbolji rezultat na lokalnoj brdskoj ligi. Nakon 16 dana netrčanja. Znam, aktivni odmor, ili možda aktivni umor.

Drugi primjer. Operirao sam koljeno i pauzirao od bilo kakvog trčanja 13 mjeseci. Do operacije sam puno i jako vozio bicikl. Nakon operacije počeo sam s redovitim vježbanjem, planinarenjem i biciklom. Na prvoj utrci osjećao sam se svježe i dobio neke trkače koje od tada nisam dobio.

Nismo svi isti?

Naravno, no korist od odmora imat će svatko, anegdotalno je kako često profesionalni biciklisti postižu najbolje rezultate nakon povratka zbog nekog lakšeg loma usred sezone. Taman im je trebalo da slome ključnu kost kako bi se utrenirali? Ili su se samo pošteno odmorili.

Ako ste upravo otrčali neku jaku utrku, ako su vam ovi zadnji treninzi preteški, ako se ne osjećate svježe –  okačite tenisice na neko vrijeme. To je kratkoročno i dugoročno sjajna investicija. Kratkoročno ćete dati tijelu vremena da se oporavi i posljedično postane još jače nakon prethodnog napora. Dugoročno, sprječavate ozljede, kako one vidljive, kosti i mišiće, tako i one skrivene, neurološke i hormonalne koje se puno teže liječe.

Trenutno ulazimo u jesen, za mnoge najljepši trkački dio godine. Lakše se diše, manje se znoji, brže se trči, ima blata, i ima jako puno utrka. I onda nakon što otrčite sjajan maraton svi stalno zovu na iduću utrku i nagovaraju na neku novu avanturu. Dionice rastu, postaju sve brže, trčite utrke „u treningu“ no nakon cilja ste mrtvi…

U vas bulji trenerov program koji ne predviđa odmor do kraja studenog kada imate u planu otrčati polumaraton na rekord.

Predahnite. Preskočite koji dan, tjedan, mjesec, taj „važni“ maraton. Klonite se raznih liga, isključite svoje trkačko ja. Spavajte, planinarite, izađite van, pročitajte neku dobru knjigu. Nazovite nekog zaboravljenog prijatelja. Ili ako ne možete bez trkačkog društva volontirajte na nekoj utrci. A onda kad ste odmorni polako i strastveno se vratite u zagrljaj svojih najdražih tenisica.