Zagrebački maraton samo što nije, pa tko planira trčati puni maraton zasigurno već sanja topot svojih tenisica po Ilici i na često nedostupnoj web stranici organizatora proučava nepostojeću kartu i visinski profil.
Niste spremni za maraton? Tu su i polumaraton i utrka građana, 5 km. Pa ipak se pitate zašto se prijaviti? Zar nije taj zagrebački nekak bez veze. Kaj to ne vele svi?
Od samih početaka zagrebačkih maratona uvijek mi se čini kao da ih organiziraju oni koji zapravo ne vole rekreativno trčanje i nimalo ne mare za rekreativne trkače. I da je, posljedično, utrka neželjeno dijete grada i atletskog saveza, pa čak i samih trkača.
Grad i naš gradonačelnik trkač bi se, kao, hvalili da kao i svi veliki europski gradovi veličanstveni Zagreb ima maraton, no za samu utrku baš i ne mare. Ne žele pronaći ljepšu rutu, olakšati zatvaranje prometa, senzibilizirati publiku, smanjiti masu vozača koji nas psuju. I ne zanima ih organizacija kvalitetnog popratnog programa.
Stoga, iako se broj natjecatelja iz godine u godinu pomalo povećava, ZG maraton još ni približno ne odražava trkački boom koji nas je strefio najviše zato što je, umjesto velikog trkačkog tuluma kakvim se mogu podičiti mnogi gradovi u našem susjedstvu, i dalje osmišljen kao drugorazredno trkačko natjecanje na kojem su najbitniji brzi trkači i pobjednici. Ove godine je ZG maraton ujedno i prvenstvo Balkana u maratonu, pa će privući i šačicu trkača koje zanima ta laskava titula. Apsolutni pobjednici su redovno druga klasa trkača na čije se dovođenje troši lova koja bi se mogla usmjeriti na poboljšavanje programa, neku muzičku točku, umjetničku intervenciju i promociju maratona.
I zato i dalje postoje brojni hrvatski trkači rekreativci koji, iako trče maratone po svijetu i troše eure, rublje, dolare i jene na putešestvije u tenisicama, iz godine u godine izbjegavaju ZG maraton. Rekao bih da je najveći razlog rekreativcima ne baš naklonjen vremenski limit od 5 sati ali, isti limit ima i krcata Ljubljana. No zato je tu i ružna i nezanimljiva ruta koja prati središnju tramvajsku zonu, nezanimljivi popratni sadržaji, gotovo nikakav EXPO sajam trkačke opreme, nerazumijevanje i odbojnost Zagrepčana netrkača. Eto, kako bi Francek uzviknuo,Imamo maraton!, ali maraton koji i dalje kaska za svim maratonima u regiji.
Beograd, Ljubljana, Budimpešta, Beč – sve su to neusporedivo veći, ljepši i veseliji maratoni. Što se tulumske atmosfere tiče, u Zagrebu sada barem imamo i Grawe Noćni maraton na Bundeku koji je mnogo bliže tipičnom komercijalnom maratonu koju počiva na masovnosti, rekreativcima, zabavi i neopterećenom slavlju trčanja, no zbog trase na nasipu nikada ne može biti zamjena za pravi gradski maraton.
Naravno da bi veći budžet omogućio dovođenje boljih trkača no, da bi ZG maraton postao atraktivniji, najviše treba poraditi na masovnosti. Treba privući više rekreativaca koji dižu oblake prašine širom Hrvatske. Da to bude Dan trčanja kada ljudima iz Zagreba i Rvacke pokazujemo koliko je divno trčati i da smo mi trkači tu, ali i da nas već ima puno previše da bi nas se samo tako zaobišlo i pregazilo zato što se netko sjetio to jedno nedjeljno jutro zbog nas zatvoriti promet.
Zato ipak dođite na Zagrebački maraton. Da, trasa je užasna, popratni sadržaji su za zaborav, sponzorska vrećica je bez veze, ali izađite trčati i uvjerite ljude da smo mi trkači tu, organizirajte neki tulum uz stazu kao što sve više klubova i škola trčanja to čine ili, još bolje, zavežite žnirance, pertle, a bogami i špigete i otrčite barem peticu. I obranite čast naše sve jače crkve presvete tenisice.
Foto: HRT
