Ne tako davno, trkači naših krajeva kasnu jesen i zimu provodili su na usamljenim treninzima, povremeno se dogovarajući za grupne treninge ne bi li trčali u društvu.
Svijet se mijenja, čak i naš sporo-mijenjajući hrvatski ravno-zemaljski globus. Uz mnoštvo bedastih i opasnih religija kojima je neobično sklon naš ambijent, raširila se i meni najdraža crkva svete Tenisice.
Sljedbenici ne samo da troše gomile para na izlaske u trkačke dućane i kupovanje kompletića u kojima trče njihovi omiljeni tenisić-propovjednici, već i ne mogu bez svakodnevne trkačke molitve u obližnjem parku. Čak su se počeli moliti tenisicama i na našim uskim srednjoeuropskim pločnicima gdje se sudaraju s iznenađenim starcima koji su nakon biciklista pronašli nove neprijatelje. Trkače koji nemaju vremena zastati.
A kako religije ne mogu bez proštenja i svečanih misa, tako i crkva svete Tenisice traži česta okupljanja ne bi li održala svoju pastvu sretnom i zaluđenom. I zimi.
Zimska Lavić liga, Zimska liga Japetić, Jesenja liga Dotka, Mrak Liga, Istarska zimska liga, Samoborska zimska trail liga, Riječka zimska liga. Ovo su tek meni, bludnom sinu, poznata proštenja u našim krajevima. Unaprijed se ispričavam ako sam u ovom EPP-u izostavio vaš omiljeni zimski poligon za rastrčavanje.
- Mrak Liga, ZG (Sljeme)
Meni najdraža. Prošle godine sam ju predstavio, a ove godine planiram izvještavati sa svih kola. Počinje nakon Nove Godine. Bauljanje po sljemenskom mraku par excellence.
- Jesenja liga Dotka, ZG (Dotrščina)
Kad smo kod mraka i bauljanja ovo je poprilično underground natjecanje koje avanturističke trkače vodi na trčanje po grobovima žrtava NDH. Noć duhova? Dotrščina je sve popularnija kod sportaša svih vjeroispovijesti, MTB, orijentacisti, obstacle mud raceri, a odnedavno i među stranim teoretičarima umjetnosti koji su sve zainteresiraniji za arhitektonsko-umjetničku baštinu jugoslavenskog doba čiji se ostaci vide na spomen dijelu ovog spooky parkića. Grbava staza u režiji ekscentričnog organizatora „Jazza“ obilježena neobičnim fluorescentim oznakama, često je bogata i blatnim radostima pa vjerojatno nije po svačijem ukusu. Preporučujem!
- Samoborska zimska trail liga, Samobor (Poljanice)
Ajmo malo na svjež zrak i sunce. Na obronke Plešivice, istrčati najljepšu od utrka ponuđenih na ovom meniju. Barem za ljubitelje traila. U režiji lokalnih trailera i orijentacista prekrasne staze s dosta visinske, no zato su tu i tri dužine na biranje pa oni koji ne žele forsirati u doba baze mogu probati kraću stazu. Domaći i zagrijani ambijent u Kleti Poljanica na startu i cilju bonus je koji uveseljava mnoge trkače.
- Zimska Lagvić liga, ZG (Sleme)
Uz Japetić najstarija, 17 godina stara Lagvić liga nastala je na tekovinama pionira trkačkog pokreta koji su se zimi sastajali na obroncima Sljemena i mazali kilometre uzbrdo. Uz eksploziju broja trkača došla je i eksplozija cijene ove lige u režiji mojih Sljemenaša. 30 kuna. Pretjerani kunolov? Probajte sami vidjeti koliko ćete benzina potrošiti od Lagvića do Tornja jureći s dva natrpana auta puna ruksaka kako biste dočekali trkače s toplim čajem i njihovom robicom… U Istri kudikamo logistički jednostavnija kola zimske lige koštaju 50 kuna ako niste uplatili cijelu ligu…
Nažalost ova eskalacija kunifikacije otjerala je jednog od pionira, doajena i zaštitni znak ove trke. Čovjeka koji je davno prije danas megapopularnog i isfuranog Wim Hofa i u najhladnije dane trčao gol do pasa, lokalnu gračansku neman, Ivicu Habuša. Nekako simbolično i samo brdo je otišlo u komercijalnom smjeru pa bez korištenja zadimljenog i zimi plastificiranog birca nemamo pristup najljepšem vidikovcu i legendarnom sljemenskom gelenderu. O tempora, o novci.
Lagvić je i prva od ovih liga koja nudi asfaltiranje i tako privlači ZG cestovnjake koji zaziru od grbavog i blatnog millieua na dosta kraćoj i strmijoj trail varijanti.
- Zimska liga Japetić, Jaska (Sv. Jana)
Posebnost ove lige je činjenica da potiče bratstvo i jedinstvo brdskih biciklista i trkača. Naime, startati makadamom možete i uz svog dvokotačnog ljubimca. No, taj dosadni makadam od Šumskog dvora do Japetića nije mi drag. Kratku trail varijanta pak obožavam i ovo mi je nakon Samoborske duge staze najljepša staza na meniju. Za razliku od komercijale sljemenskih ugostitelja oko tornja, Šumski dvor Kolarić i organizatori Jaskanci nude toplu i domaću atmosferu koja itekako prija nakon hladnih snježnih kola.
- Istarska zimska liga, Giro di Istria
Bez konkurencije najmasovnije okupljanje trkofila. 375 odraslih i još 150 djece na prvom kolu? Džizus Krajst! TO se zove trkački pokret i vjera u Tenisicu.
Jedno davno sjećam se kad sam pohodio prve utrke koje su organizirali Trickeri, sportsko društvo iz Pazina zaslužno za nastanak ovog hodočašća. Male intimne i zabavne trkice. Trkolucija!
Posebnost ove, koliko je meni poznato, posve asfaltirane lige je to da je, svojevrsni putujući trkački cirkus po Istri čije se svako kolo odvija na drugoj lokaciji, a od ove godine također nudi dašak bratstva i jedinstva izletom u susjednu slovensku Istru.
- Riječka zimska liga, PG Županija
Još jedan putujući trkački defile. U režiji triatlonaca iz TK Rival. Pet kola na tri lokacije u Primorsko-goranskoj: Fužine, Kostrena i Kastav. Kombinacija asfalta i makadama, blage do valovite staze i još jedan događaj koji me podsjeća na Ljubasa.
Ako ovim ligama pridodamo bezbroj x-duatlonskih, orijentacističkih i nepoznatih liga, jasno je da nemate razloga da ostavite Tenisicu na miru. A Dalmacija? Pomalo? Slavonija? Ne znam, javite ako nešto ima i u vašem kraju i napišite nešto o tome.
Fotografija: AK Jastreb 99
