žniranac

Trčanje je jednostavno. Kao što je Abebe Bikila pokazao na maratonu na Olimpijadi 1960. u Rimu, ni tenisice nisu obvezne. Samo noge. Čak se i na Olimpijskim igrama može pobijediti bos, ako su vam stopala naučene na bosonogo trčanje.

Oprema za trčanje je, prateći šoping-maniju, postala precijenjena i umjesto da nam pomaže često beskrajno komplicira bavljenje trčanjem. Izluđuju nas pitanja tipa: Di mi je sat? Zašto mi softver na smartfonu ne radi? Tenisice za kišu su mi se potrgale, ajme nemrem na kišu, pulsmetar me stišće, gps mi gubi signal pa ne znam kolko sam točno trčao, di mi je ruksak za trčanje srednje dugih dionica? Nemrem stati na ovom divnom mjestu jer mi sat pišti i kaže da moram trčat ovu dionicu još 7 minuta i 56 sekundi…

Trčanje je i dalje sport koji nudi jednostavnost. Uglavnom vam treba par tenisica i to je to.
Počnete li više trčati dobro je prijeći s pamučnih majica na sportske topove ili sintetske ili lagane vunene majice da se izbjegnu ojedi na bradavicama; možda vas zabavlja napredak vaše brzine na određenoj dionici, pa je zgodno imati neku spravu za mjerenje vremena; kada dignete kilometražu korisno je pronaći tip tenisice koja odgovara vašem načinu gaženja, no uvijek treba imati na umu da je jedina esencijalna sprava za trčanje vaše tijelo. Zato uživajte u spravicama i opremi, koje nedvojbeno mogu i obogatiti vaš trkački doživljaj, ali ne zaboravite da je jedina obavezna oprema – vaše tijelo.