Ako moram sažeti dojmove s trail utrke prošlog vikenda u Delnicama, bilježim da su krajnji proizvodi dotičnog generatora domaća hrana, dobro raspoloženje, malo nostalgije i zerica muskulfibera.
Nabrijani naziv dolazi od imena organizatora Generator Coaching, grupice entuzijasta iz Delnica koji se, uz promicanje trčanja i triatlona, bave i edukacijom vezanom za skijaško trčanje, ponajprije zahvaljujući Zvjezdani Veljković, nekadašnjoj državnoj prvakinji i reprezentativki u ovoj nordijskoj disciplini. Budući da smo baš prošle godine otkrili skijaško trčanje, vjerujem da ćemo upravo zato ovu ekipu još vidjeti i čuti.
U svojoj četvrtoj iteraciji, ovogodišnja je Generator Race, sa subotnjom MTB i nedjeljnom trail utrkom, omogućila svojim Delnicama malo adrenalina. Utrka je koncipirana modularno, uz nagrade za najbolje učesnike pojedinačnih utrka te krunidbu najboljih iz obje utrke.
Budući da, dok nam je naših olinjalih i teških city cruisera, ni u ludilu ne možemo računati na biciklistički dio, u Delnice smo iz Zagreba stigli obiteljski samo u nedjelju na trail utrku, odmah priželjkujući da Snow Run bude zaista u snijegu. Goranski nas kraj nije iznevjerio (kao ni organizatore, koji su još tjedan dana uoči utrke vjerojatno brinuli hoće li uopće biti snijega) – već iza Karlovca okružila nas je bjelina. U nadi da svaki član obitelji ima na raspolaganju prikladni par obuće, veselila sam se vidjeti kako se trail tenisica ponaša na snijegu, nadajući se da to ipak nećemo morati testirati na težoj poledici.
Središte događanja bio je Radnički dom u središtu Delnica te su start i cilj utrke bili praktički pred Domom. Organizator je dogovorio izlaganje i prodaju lokalnih proizvoda u predvorju (ovih se dana zato gostimo medom s crnom čokoladom, bučinim sjemenkama te medom od amorfe), a dvorana Doma je bila i više nego dovoljna za odmor i okrjepu 130-ak natjecatelja koji su se pojavili na startu.
Za uvod je održana 800-metarska dječja utrka, a trail je uslijedio u dvije varijante (6 i 11 km), s istovremenim startom. Trasa je utrke vodila iz centra Delnica do park-šume Japlenški vrh (842 mnv). Kružna staza nas je potom spustila natrag u mjesto, a zatim su se „kratki“ u gradskom Parku kralja Tomislava odvojili prema cilju, a „dugi“ protjerani u breg da odrade još jedan krug. Nije mi se svidjela ideja o ponavljanju dionice staze, ali više ne žalim što sam odradila dugu verziju – ne samo da je drugi krug išao lakše (neću reći i brže, jer nisam mjerila vrijeme), već je staza toliko lijepa, a atmosfera gotovo čarobna – da je bio užitak ponoviti je. K tome, relativno mali broj trkača je zajamčio da smo nakon 20-ak minuta već mogli trčati okruženi tišinom i snijegom. Nešto mi je u prolasku staze probudilo sjećanja na nekadašnje zime, kad je bilo dovoljno otići pred našu zagrebačku zgradu ili na Cmrok za višesatnu sanjkašku uživanciju.
Muž i klinci odradili su kraću rutu (nakon rasprave u autu tijekom cijelog puta do Delnica: jedan bi išao na 800 metara, drugi na 6, a treći na 11 km…. pa onda svaki promijeni odluku… i tako unedogled) i – iako smo osjetili pod nogama i snijeg i malo leda – ovo iskustvo nikome nije bilo traumatično.
Uz goranski grah, organizator je svim natjecateljima pripremio kupone za besplatno klizanje na gradskom klizalištu. Odlučili smo ipak zapeti u Radničkom domu, nazdraviti svakom pobjedniku i zatvoriti Dom na fajruntu – ipak je to prva utrka u novoj godini!
Fotografija: Krešimir Golubić
