Žumberak Trail, dosad Jaskanski vinski treking, trkačko otvaranje sezone dionizijske vladavine, ove je godine dobio trezveniji naziv, trail koncept i mogućnost prikupljanja ITRA/UTMB bodova.
Na dosadašnjim trekinzima unutar Parka Prirode Žumberak – Samoborsko Gorje nisam sudjelovala, i vijugajući bregima prema Poljanicama Plešivičkim, diveći se amfiteatralnoj raskoši vinograda koji su počeli odbrojavanje prije berbe, prošle sam subote konfiguraciju terena bolje prepoznavala po oznakama lokalnih vinarija i obiteljskih gospodarstava nego po stazama koje su nas očekivale.
Na sudjelovanje u utrci smo se odlučili u zadnji čas, nadajući se da će ostati još koje slobodno mjesto u Jogging kategoriji (8 km), najnižoj od četiri raspoložive. Ono što je činilo ovu utrku atraktivnom širem trkačkom krugu jest dodjela međunarodnih International Trail Running Association bodova te kvalifikacijskih Ultra Trail du Mont-Blanc bodova za završenu Challenger, odnosno Ultra stazu u 5, odnosno 10 sati.
Detaljni raspis utrke omogućio je bezbolan dolazak uz izbjegavanje prometnih postgodišnjeodmorskih i cestoradovskih gužvi, te uz postepeno pristizanje natjecatelja iz raznih kategorija i značajno odvojene startove, pa kad smo stigli na start bez ikakvog stresa, mogli smo samo otpratiti Active kategoriju i pričekati pola sata do starta naše male Jogging zaj
ednice za djecu, roditelje s dojenčadi i ostale u subprime formi.
Uspjesmo se, dakle, prijaviti te naivno ustanoviti da nam je jedina kontrolna točka Oštrc, 752m, na temelju čega nismo shvatili da nam je trka postavljena kao Zagrebački maraton, od starta do Oštrca pa istim putem natrag. To smo shvatili pred kraj uspona, odmah podno Oštrca, kad su nas čelni trkači već počeli mimoilaziti spustom u suprotnom smjeru. Bez obzira na ovu manjkavost, staza nas je vodila makadamskim cesticama i stazama Parka prirode Žumberak uz vegetaciju koja nas je većim dijelom štitila od okrutnog zvizdana (start utrke u 11 ujutro, temperatura 30-ak stupnjeva). Bilo je slatko listove i tenisice, razmažene slanim kršem ljeta, ponovno oprašiti slojem kontinentalne zemlje.
Kao standardna obiteljska ergela, trčali smo uobičajeno u dva para, ja sa svojim mlađim sinom koji mi više ne služi kao izlika za bijedni rezultat. Štoviše, ostvareno vrijeme i imam zahvaljujući njemu, jer sam pristala na tempo svladavanja uzbrdice uz samrtnički hropac samo zato da njega imam u vidokrugu. Druga je pogodnost tandemskog trčanja što vas vaš osmogodišnjak uvijek može vratiti na pravi put. Naime, iako djeluje nevjerojatno da netko krivo skrene na izuzetno kratkoj trail stazi, ja ću uvijek dokazati da je to moguće – štoviše, to ću napraviti na putu natrag, prolazeći stazom na kojoj sam već jednom bila desetak minuta ranije. Eto, da nije bilo glasa maloljetničkog razuma, otišla bih valjda do Starog Grada Lipovca – možda to i ne bi bilo loše, jer bismo spojili stazu s onom Active kategorije i napravili jednu kružnu rutu.
Challenger i Ultra kategorije, koliko sam mogla vidjeti po zemljovidu, mora da su pružale fenomenalni doživljaj okolnog krajolika, iako je teren bilo uznemirujuće gledati i na karti. Vjerujem da su svi ambiciozniji trkači svoje bodove itekako zaslužili, a sudeći po rezultatima, manje-više svi su ih i dobili, dakle istrčali su stazu unutar zadanog roka. Zasluga je to i organizatora, koji je precizno procijenio vrijeme pobjednika, dok su bodove stekli svi koji su postigli vrijeme dvostruko od pobjedničkog. U ostale kriterije koje je utrka morala zadovoljiti za certifikaciju ulazi (osim naravno članstva u ITRA) trasiranje staza u skladu s ITRA zahtjevima (duljina, visinska razlika, raznolikost podloge, broj okrjepnih stanica koji ne treba biti prevelik).
Što se tiče cijelog događaja, ukupno je startalo preko 500 natjecatelja, dok se oko 250 DNS-ovaca očito nije odlučilo ovu vruću kasnoljetnu subotu oznojiti na žumberačkoj zemlji. Organizator utrke, Mladen Budinšćak iz Jastreb Extreme Teama, smatra ove brojke i boljima od očekivanih, a odustajanja su tu, kaže, uobičajena za sve veće utrke s ranim prijavama. Neki su vjerojatno smatrali već preuzimanje startnog paketa zadovoljavajućom vrijednošću za novac. Program Žumberak Traila, zamišljenog kao trodnevna sportska i turističko-gastronomska manifestacija, računao je na široki odziv sportaša i rekreativaca, a sudeći po broju trkača iz 13 zemalja, vjerojatno ćemo ga vidjeti u sličnom izdanju i sljedeće godine.
Fotografije: Krešimir Golubić
