Trkač mora trčati sa srcem punim nade i glave ispunjene snovima. A ne s punim džepovima.
Also sprach Emil Zatopek, jedan trkač kojeg se i danas, u Kipčoge eri, često zaziva kao najboljeg dugoprugaša svih vremena. Ne zbog rezultata, već zbog onoga što je bio kao otjelovljenje trkača.
U ovom duhu se oglasila i Nikolina Šustić kada je osvojivši svjetsko prvenstvo u stotki objasnila da ne bi željela živjeti od trčanja.
Ali idealista je sve manje. Treba se preživjeti, zaraditi, makar i trčeći. Kako mi reče jedan kolega iz Chicaga, afroamerikanac s kojim sam radio u biciklističkom dućanu u DC-u, koji je kao klinac trčao za SAD samo solidnih 15 minuta i nešto na 5 km. Mi crnci iz Chicaga nismo nikad htjeli postati trkači, nema tu love. Košarka. Svi smo htjeli biti košarkaši. Kakvo trčanje u Chi-Raqu buraz! To ti je za bijelce sa sjevera grada. Chuck je iz zloglasnog Englewooda kojeg maratonci ovoga vikenda naravno vidjeli nisu. Taj divan američki geto život.
Neka golom oku nevidljiva granica postoji u mnogim gradovima. Odjednom blistavi bijeli uglancani grad po kojem trče zbigecani utegnuti ljudi postane džungla na asfaltu po kojem gmiže polusvijet koji trči samo ako to znači preživljavanje.
A možda se Chuck trebao baviti trčanjem. Najveću nagradu na Chicago iliti ponaški „Šikaškom“ maratonu osvoji je Japanac Suguru Osaku. Za treće mjesto, 879 000$.
Caka? Važno je biti Japanac, inače ti japanska banka neće isplatiti bonus za rekord Japana.
Ameri su bili silno uzbuđeni pred ovogodišnji Chicago. Priželjkivali su senzacionalne rezultate Galena Ruppa od kojeg očekuju da postane najbrži bijelac svih vremena i Gwen Jorgensen koja se odlučila nakon zlata u triatlonu prebaciti na maraton. Galen samo peti i tek solidnih 2:06, a Jorgensen daleko od napuhanih najava, 2:36.
Trijumfirao je Mo Farah, odnedavno maratonac koji je gotovo pa sušta suprotnost Zatopeku: Somalijac s britanskom putovnicom i prebivalištem u SAD-u, čovjek koji trči da bi napunio džepove. I onaj kojeg trenira stanoviti Gary Lough, poznat i kao muž izvjesne Paule Radcliffe.
Za razliku od, što se borbe za pobjedu tiče, dosadnog Berlina gdje je Kipchoge uništio i zečeve i trčao uzbudljivu utrku protiv sata, Farah je drugoplasiranog Etiopljana Mosineta Geremewa slomio tek u zadnja dva kilometra.
Kod žena kudikamo manje zanimljiva utrka u kojoj je Brigid Kosgei pobijedila postavivši sedmi rezultat svih vremena, 2:18:35.
A u rubrici domoljublje, čak 19 Hrvata završilo je Chicago, što valjda znači ili da smo sve bogatiji i sve više putujemo i trčimo. Ili da nas se sve više seli u SAD.
