Finale The North Face Endurance Challenge: za koji dolar više

156
North Face Endurance Challenge
Pobjednica Ida Nilsson

U subotu je u San Franciscu održana finalna utrka američke North Face Endurance Challenge serije 50 majlerica. Ova utrka najpoznatija je po brutalnom nagradnom fondu koji nudi 10 000 dolara pobjednicima u obje kategorije i tako već godinama privlači ponajbolje ultraše iz cijeloga svijeta.

Zbog šake dolara i relativno lagane staze za ultra trail, ova je utrka tijekom godina privlačila niz atletičara sa staze i maratonaca, pa se neki specijalisti za 100 majlerice tuže da su maratonci u prevelikoj prednosti i ne odlučuju niti startati.

Miguel Heras, inače dvostruki pobjednik, prošle godine se pojavio u San Franciscu ali je navodno odlučio ne startati kad je shvatio broj brzanaca na startu. A najveća vedeta među trail ultrašima, Kilian Jornet, ovu za njega sprint utrku otrčao je tek kao pratnja partnerici Emelie Forsberg kada je 2013. godine osvojila treće mjesto.

Ove godine je osjetno pao broj elitnih Europljana, kako se bližio dan utrke tako su se brisala poznata imena, među njima Heras i Forsberg. I tako smo na kraju, s izuzetkom ženske slavodobitnice, uglavnom gledali sraz ponajboljih američkih i kanadskih ultra „brzanaca“.

Žensku utrku u svom debiju na 50 milja povela je Renee Metivier– Baillie, koja ima 2:27 maraton, ali i 8:53 na 3000 metara. A ispratila ju je Ida Nilsson, braniteljica naslova, ali i cura koja je svojevremeno trčala 9:01 na 3000 metara. Ida je, doduše, kudikamo iskusnija ultrašica čiji trkački portfolio liči na Kilianov: zimi pobjeđuje u natjecanjima u turno skijanju, ostatak godine rastura u tenisicama pa je ove godine tako već pobjeđivala na Transvulcaniji i Davosu.

Ono što je zanimljivo u susretu ovih dama je to da su im karijere nekako imale sličnu putanju. Obje rođene 1981., po prvi put ukrštavaju tenisice još 2002. ali tada na stazi, u utrci na jednu milju (Nilsson je u to doba studirala u SAD-u na sportskoj stipendiji). Obje prekidaju karijeru na stazi nakon ozbiljnih ozljeda. Nilsson 2009. godine stres fraktura zdjelice na četiri godine odvaja od trčanja (ozljeda koja je svojevremeno zadesila i našu ultrašku heroinu Veroniku Jurišić), a Metivier 2012. nedugo nakon rekorda u maratonu puca Ahilova tetiva koju je operirala u domovini Ide Nilsson, Švedskoj.

Druženje ovih cura trajalo je do 40-og kilometra i drugog velikog uspona kada je Metivier pukla k’o kokica, a Ida odjurila solo do novog cilja do kojeg trkači dolaze pretrčavši spektakularni Golden Gate most. Nakon utrke je najavila da se sprema za debi na 100 milja iduće godine i da joj je želja da to bude Western States.

Clare Gallagher

Oko 50-og kilometra na drugo mjesto je zasjela Clare Gallagher, ovogodišnja pobjednica CCC 100-a (stokilometarske prateće utrke Ultra MTB vikenda u Chamonixu ). Clare je u jednom trenutku stigla i na minutu i pol od Nilsson koja je počela patiti na nizbrdicama ali kad se teren izravnao Gallagher nije mogla držati tempo Šveđanke. Njen cilj za iduću godinu? Western States.

Treće mjesto osvojila je Megan Kimmel, pobjednica iz 2015. koja je krenula lagano i bila oko desetog mjesta na prvih par okrepa pa se polako popela do postolja.

  1. Ida Nilsson (Salomon) 7:07:56
  2. Clare Gallagher (The North Face) 7:12:05
  3. Megan Kimmel (Salomon) 7:19:27
  4. Megan Roche (Hoka One One) 7:24:09
  5. Brittany Peterson 7:29:49
  6. Renee Metivier  7:43:06

Muškići

Osmijeh pobjednika: Tim Freriks

Mušku utrku poveo je u svom stilu Zach Miller, čovjek koji se 2016. proslavio kada je svojim pristupom “na nož” vodeći dobar dio UTMB-a da bi završio šesti, a onda zatvorio godinu pobjedom na TNF 50. No ove godine ispriječio mu se Tim Freriks, prijatelj još jednog zaletavača, Jima Walmsleya, čovjek koji balansira vrhunske rezultate i puno radno vrijeme (medicinski brat). Tim je dospio na naslovnice srušivši Walmsleyev rekord FKT prijelaza s jedne na drugu stranu Grand Canyona, a i naslikavajući se s Françoise D’Haenom prateći ga dio puta na njegovom obaranju rekorda na John Muir Trailu. Uz njih dvojicu, prvu polovicu utrke u vodstvu se izmjenjivao i Hayden Hawks, opet jedan slavodobitnik CCC 100.

Neko vrijeme su prvu grupu iz blizine pratili i dva brzanca Matt Daniels i Tayte Pollman. Daniels, čovjek s polumaratonom 1:03 puca na pola utrke i ubrzo odustaje. Pollman je 21-godišnjak, koji već ima treće mjesto (nakon diskvalifikacije pobjednika zbog dopinga) s ovogodišnjeg seniorskog prvenstva svijeta u planinskom trčanju na duge staze, također puca po šavovima no odlučuje ići do kraja i završava kao 31.

Freriks je napao nakon 27 milja (na istom usponu gdje se Nilsson riješila pratnje) i do cilja se odvaja s 13 minuta razlike. Kao i Nilsson, nakon ulaska u cilj u intervjuu najavljuje debi na 100 milja iduće godine i to na Western Statesu.

Zach Miller

Odgovarajući na Freriksov napad i Zach Miller se odvaja na pristojnu udaljenost od Hawksa tako da smo drugu polovicu utrke mogli pratiti jednolično natjecanje.

Kako sve više ultraša danas uspijeva doći do profesionalnih ugovora, više ne moraju birati utrke s nagradnim fondom da bi preživjeli. TNF 50 San Francisco zato pomalo gubi na važnosti i privlači sve manje stranaca, no sasvim sigurno će zbog nagradnog fonda i dalje biti magnet za atletičare željne dolara i mjesto na kojem će se još mnogi sprinteri s ceste i staze okušati u ovoj disciplini ne bi li zaradili džeparac i zaljubili se u ultratrail.

  1. Tim Freriks (Hoka One One)       6:02:26
  2. Zach Miller (The North Face)      6:15:23
  3. Hayden Hawks (Hoka One One) 6:20:39
  4. Kris Brown (Rabbit) 6:32:23
  5. Paddy O’Leary (The North Face) 6:36:07

Fotografije: irunfar.com