Pao je svjetski rekord na 24 h

107
Camille Heron
Autor u posjeti prijateljici

Norman, Oklahoma. Rodno mjesto izvjesne Camille Heron. Jedno od najružnijih mjesta koje sam posjetio u svojem sedmogodišnjem bivanju po SAD-u. Velike ružne ceste, šoping molovi, beskrajna ravnica čije sivilo remete tek mehaničke patkice za vađenje nafte i zemnog plina, koje u tom dijelu SAD-a mnogo  ljudi posjeduje kao kućne ljubimce. I povremeni neboderi i, naravno, crkve. Jedini komad „netaknute prirode“ močvarna je šuma omeđena cestama koje bi u Europi slovile za autoput. Kvalitetno sveučilište jedina je svjetla točka ove rugobe, na kojem studenti i profesori zbrajaju dolare koje sakupljaju kako bi mogli što prije pobjeći iz Normana. No, uvijek može gore, mogli bi živjeti u obližnjem Oklahoma Cityju. Tamo je još ružnije. To je ujedno sadašnje mjesto stanovanja Camille Heron, nove rekorderke na 24 h.

Mnogi Hrvati ne misle baš najbolje o Hrvatskoj, pa opet vole tu nesretnu Rvacku i ne žele živjeti nigdje drugdje. A neki i odluče otići.
Camille Herron je u jednom trenutku nakon diplome odlučila odseliti se iz te ružne Oklahome i započeti ozbiljnu znanstvenu karijeru na prestižnom University of Michigan u Ann Arboru.

I tu je ubrzo nešto puklo u Camille. Odlučila je da joj život modernog znanstvenika u SAD-u, vrlo stresan i naporan posao (teško usporediv sa znanošću u Hrvata), i hladni Michigan ipak nisu po šmeku. Dramatično (po vlastitim riječima doživjela je živčani slom na aerodromu) je ostavila posao iz snova, riješila se menadžera i vratila se doma u tu nesretnu Oklahomu i uskoro ušla u povijest dugoprugaškog trčanja pobjedom na Comrades Marathonu.

Iako je i prije Michigan epizode bila odlična ultramaratonka, sada je profesionalnu karijeru podredila onoj trkačkoj i s mužem, atletskim trenerom, pokrenula i trenerski biznis. Želite da vas Camille trenira? 150 dolara mjesečno.

Da je Camille ostala u Ann Arboru, danas bi uz puno muke i sreće možda bila na putu do nekog post doca, istražujući svojstva kostiju. No, umjesto toga radi pola radnog vremena na lokalnom institutu za kosti i trči ko blesava. Povremeno pretjera i ozljedi se, ponekad čak dovede organizam do krajnjih granica, tako je prošle godine tijekom utrke Lhotse 24 h dovela tijelo do rabdomiolize – otkazali joj bubrezi. Nije pomoglo ni tajno oružje, tradicionalna pivica s kojom Camille pobjeđuje umor u kasnim dijelovima utrke.

Ovog tjedna je pobjedi na najprestižnijem svjetskom ultramaratonu, Comradesu Marathonu u Južnoj Africi, pridodala svjetski rekord na 24 h. Na tartanskoj stazi u Arizoni namazala je kompletnu konkurenciju, uključujući Zacha Bittera, muškog svjetskog rekordera na 12 h. Camille je istrčala 261,9 km bacivši tako tenisicu dva kilometara dalje nego bivša rekorderka, Poljakinja Patrycja Bereznowska, po mnogima najmoćnija žena na ovoj distanci. Patrycja je puno konzervativnija i pametnija trkačica za razliku od vesele Camille koja pak ima kvalitetu lude glave i natjecateljski žar koji ju često tjera preko granica i do pobjeda i ozljeda.

Ako se nitko ne ozljedi, Svjetsko Prvenstvo na 24 h iduće godine u francuskom gradiću Albiju, bit će prilika za dvoboj generacije. A tamo će sigurno biti i neka od naših cura. Tko zna?

Fotografija: Ana Ješovnik