Ususret Lagvić ligi iz (numerirane) perspektive jednog prisilnog apstinenta

363
lagvić liga
  1. Lagvić liga je najljepši zagrebački trkački događaj. Tjera nas na Sljeme zbog kojeg je život u Zagrebu podnošljiv kakgod se zeme.
  2. Povratak s cilja gotovo da je važniji od same utrke. Osim druženja po nizbrdici za socijalno nadarene, tu je i mogućnost besciljne samotnjačke šetnje po obroncima zapadnog Sljemena.
  3. Nakon lige se odvijaju trkački kružoci po podsljemenskim birtijama. Ovdje se obično mogu čuti legende o sljemenskim nemanima poput pokojnog Marijana Pedišića, koji je široj javnosti bio poznat kao odvjetnik Ante Gotovine, a za sve nas trkače kao ovisnik o Sljemenu.

    lagvić liga
    Vrdoljak, Aco, Peda i Marko nakon Lagvić lige 2002. godine.
  4. Prvih godina ikona Lagvića bio je do pasa gol Ivica Habuš, jedan iz generacije Cro-Jugo maratonaca iz sedamdesetih i osamdesetih kada smo imali desetak maratonaca koji su rutinski trčali ispod 2:35. Ova RH još čeka takvu generaciju. A Ivica već neko vrijeme ne trči Lagvić.
  5. Priča o Lagvić ligi je i priča i o A.K. Sljeme. Klub je tu doma. Osim A.K. Maksimir, klub divljih sljemenskih prasaca jedini je živući zagrebački cestovno trkački klub s nekom duljom tradicijom.
  6. Starosni hendikep čini ovu ligu drugačijom od tipičnih rezultatski nabrijanih liga. Naravno da se i dalje svi natjeravaju i diče svojim PB-ovima, ali pobjednici su uglavnom stare iskusnjare poput Mile Šikmana, trkači koji nemaju inače prilike osvajati prva mjesta izvan veteranskih okvira. A tu je i nagrađivanje Lagvić pionira koji dosegnu 50-te i 100-te nastupe.
  7. Ova liga je prirodni ambijent Veronike Jurišić. Ako postoji netko tko slijedi slogan Živi trčanje, onda je to Veca. Korijeni njenog ultramaratonskog uspjeha su milijuni koraka protapkanih po sljemenskim cestama i puteljcima.
  8. Nikad se nisam uspio dovoljno načuditi koliko se trkači bore za parking mjesta tik pored starta. Čovjek bi pomislio da trkačima barem ne bi trebao biti problem prehodati deset minuta od parkinga kod Šestinskog groblja, no Hrvatima je nemilosrdna borba za što bliži parking ipak omiljeni sport.
  9. Isprobajte barem jedno kolo Downhill Lagvitrek lige. Nabavite kartu Sljemena i isključite GPS. Najgore što vam se može desiti ako se izgubite na južnim obroncima Medvednice je da zakasnite na ručak. U kojem god smjeru se spustite ubrzo ćete stići do civilizacije. Iskusite sladak osjećaj snalaženja u oksimoronskoj pitomoj divljini Sljemena, ili još slađi osjećaj gubljenja.
  10. Trčati uzbrdo je sporo, ali i jedan od najboljih načina da se dobije na brzini po ravnom.
  11. Temperaturna inverzija. Trčeći uzbrdo bježimo iz često mračnog i maglovitog Zagreba ne bi li u jednom trenutku probili oblačnu barijeru i stigli na sunčano i toplije Sljeme. Lijek za zimsku ZG depresiju.
  12. Trail staza koja prolazi Mrcinom svjedok je koliko štete čine šumari u parkovima prirode. Pitam se kad će naše šumarije prihvatiti činjenicu da je već i znanstveno dokazano da je prorjeđivanje šuma ustvari štetno. U glupom SAD-u šume u parkovima prirode i nacionalnim parkovima se ne diraju, nema sječe i gle čuda šume su prekrasne.
  13. Ponekad se teško probuditi u nedjelju nakon burne subote. Ali takav gušt je odspavati siestu nakon povratka s lige.
  14. Trčanje po snijegu je posebno zabavno. Nemojte izbjegavati zasniježena kola. Odite na trail i uživajte u prćenju kroz zapuhe snijega ili se skližite zaleđenom cestom.
  15. Budite obzirni prema organizatorima. Na cilj pošaljite neki malecni Sport Billy ruksak, a ne putujući sarkofag u kojem ste spremili sve od rezervnih gaća do skafandera za skijanje. Na cilju budite strpljivi i malo se smrzavajte ak ste baš bili toliko brzi da ste stigli prije nego što su vaše cijenjene stvari izbavljene iz auta.
  16. Ovo je 16. izdanje. Prije 16 godina mi trkači smo bili čudaci. Danas više nismo.

Fotografije: AK Sljeme i privatni arhiv Marka Rajkovića