Bernd Heinrich svoje je umirovljeničke dane odlučio provesti u brvnari bez struje i vodovoda duboko u šumama na zapadu države Maine. Osim što je vrhunski biolog koji je dao veliki doprinos temama poput termoregulacije moljaca, raspodjele resursa u košnicama te komunikacija i dijeljenje hrane među vranama (koje su mu, usput, najdraže životinje), Heinrich je i strastveni trkač.
Kasnih 50-tih, kao srednjoškolac, bio je solidan trkač ali su ga razne muke sa zdravljem (leđa i koljeno) spriječile da se ozbiljnije bavi trčanjem. S gotovo 40 godina počeo je trčati maratone i ultre te promatrati kako unos određene hrane i pića utječe na njegove performanse na dugim utrkama.
Dobitnu kombinaciju je pronašao (i opisao u svojoj knjizi Why We Run), pobijedio na mnogim trkama, a drži i američki rekord na ultri u 3 dobne skupine.
O Berndu Heinrichu valjalo bi napisati desetak članaka, ali možda za početak da pogledate ovaj filmić u kojem on govori o svom životu i, naravno, trčanju.
