Rođena je nova trail serija za sve (imućne ili superbrze) ljubitelje traila. Golden Trail Series pod Salomonovim skutama okuplja šest elitnih utrka u Europi, Africi i Sjevernoj Americi. Sve više ljudi u svijetu zaraženi su trail virusom, sve više novca je u igri, sve više se proizvodi trail opreme i sve te tenisice se moraju se negdje uništiti.
Zegama, Španjolska, 27.5., 42 km
Baski su vrlo poseban narod. Njihov jezik lingvisti nisu uspjeli povezati s niti jednim jezikom na kugli zemaljskoj. Ušavši u Baskiju čovjek pomisli da je na teritoriju Klingonaca, rekli bi Euskal Herriaca na baskijskom. Brdovit i stjenovit kraj Euskadi, pun je glasnih klingonskih navijača čiji je nacionalni ponos upravo pentranje po brdima. Skrivanje od rimskog, francuskog te španjolskog okupatora, bježanje po bezbrojnim gudurama – i eto ti brdskih trkača.
Zegama je planinski maraton koji prolazi tehnički zahtjevnim kamenitim dionicama isprekidanim trčljivim dionicama po rahloj baskijskoj zemlji. Limit je 500 trkača, no 100 brojeva rezervirana su za elitu, a ostatak mjesta se dodjeljuje kroz kompliciranu lutriju. Ako ste sanjali gledati Kiliana Jorneta, ovo je utrka na kojoj ga se u pravilu sreće; u devet nastupa skupio je osam pobjeda.
Marathon du Mont Blanc, Francuska, 1.7., 42 km
Chamonix ljeti postaje europska prijestolnica traila: osim megapopularnih Ultra MTB šetnji, za sve željne kraćih utrka, tu je vikend u srpnju koji nudi utrke na 1, 23, 42 i 90 km. Maratonska utrka se pika za Golden Trail.
Za razliku od volonterske Zegame, ovo je klasična komercijalna utrka sa 2000 natjecatelja i trčljivim blago makadamsko-zemljastim terenom isprekidanim povremenim alpskim glondžama i okružena planinama francuskog sira.
Sierre Zinal, Švicarska, 12.8., 31 km
A onda je vrijeme za švicarski sir, za kolovoški fondue. Sierre Zinal planinski je klasik, nastao davne 1973. kada trail kao disciplina nije postojao. Ovo je utrka gdje se nekad zbog visokog nagradnog fonda i relativno tehnički nezahtjevne staze, odvijao jedini godišnji sukob ceste i planine; brzonogi cestovnjaci protiv okretnih brdskih trkača i ultraša na 31 kilometar dugoj pitomoj stazici u podnožju alpskih 4-tisućnjaka.
Danas su neke utrke poput švicarskog Jungfraua i američkog TNF 50 prešišale Zinal u nagradnom fondu (samo $1.600 za pobjednicu/ka), no tradicija sukoba planinara i djece asfalta se nastavlja.
Ova najbrža utrka serije tradicionalno se rješava na posljednjoj nizbrdici gdje se trkači strmoglavljuju 800 metara nadmorske visine u posljednjih 6 kilometara. Cestovnjaci u pravilu dominiraju do ove točke, bude ih i 6-7 među prvih deset, no onda se umiješa neki Jonathan Wyatt (a posljednjih godina Killian Jornet), kod žena Michelle Maier, i ponekad ih prešišaju na posljednjoj nizbrdici. Utrka prima 1500 trkača.
Pikes Peak, SAD, 19.8., 42 km
Nakon izleta u Švicarsku, sljedeći vikend se zaletite do Colorada i popnite se na najvišu točku serijala: 4,302 m nadmorske visine. Pikes peak utrka je koja ima posebno mjesto u maratonskoj povijesti SAD-a. Utrka je ustoličena davne 1956. da ponudi odgovor na pitanje jesu li brži pušači ili nepušači. O tempora, o mores. Iako se pušač prvi popeo do najviše točke, pluća su popustila na silasku i pobijedio je nepušač. Ovo je također i prvi maraton koji je dozvolio sudjelovanje ženama, pa je 1959. stanovita Arlene Pieper bila prva žena sa završenim maratonom u SAD-u. Puno nakon anonimne Violet Percy koja je to obavila 1926., ali i puno prije nadaleko proslavljenih Roberte Gibb i Kathrine Switzer, koje su se proslavile ilegalno (jedna bez broja, druga prijavivši se kao muškarac) istrčavši Bostonski maraton 1966. odnosno 1967.
Na ovoj utrci važno je imati tijelo otporno na visoku nadmorsku visinu i kvadre spremne na kilometre spuštanja jer se sastoji od jednog dugačkog uspona i dugog spusta. Utrka nudi 800 startnih brojeva koji se u pravilu rasprodaju u par sati nakon otvaranja prijava, a za pratnju koja mrzi nizbrdice tu je i utrka koja završava na vrhu.
Ring of Steall, Ujedinjeno kraljevstvo, 15.9, 29 km
Najkraća i najteža utrka. Pogotovo ako padne kiša, a u Škotskoj smo. Uvijek nešto slini. A sve je kamenje, blato, sklisko, strmo. Tehnički najzahtjevnija utrka zahtijeva i nešto alpinističkih vještina i nije prikladna za one koji pate od straha od visine. Na ovoj utrci zalutali trkači sa staze padaju u ponor dok ih gaze planinske koze, alpake i pike.
Utrka je dio festivala planinskog trčanja u okolici Ben Nevisa, najvišeg vrha britanskog otočja, lokacije na kojoj se održala i prva planinska utrka, davne 1898. Ova utrka prima 500 trkača.
Otter trail, Južnoafrička republika, 19.-20.10.
Nakon škotske alpinističke utrke, uzet će se rezultati najbolje 3 utrke i prvih 10 trkačica i trkača za nagradu dobivaju 5.000 Eura bonusa. Uvjet je da otputuju na finalnu utrku serije gdje se pobjednik odlučuje na klasičnom maratonu. Klasičnom? Samo po distanci.
Ovo je maraton koji ima četiri prelazaka nabujalih i hladnih rijeka te skakutanje po obalnom terenu koji nalikuje našem Škrapingu. Zbog izrazito uskog puteljka kojim se trkači kreću prvu polovicu utrke, glavnoj utrci prethodi kratak kronometarski prolog koji odlučuje o startnom mjestu, vrlo važnom za prvi dio ove vratolomne avanture u kojoj je prestizanje često gotovo nemoguće i po nekoliko kilometra.
Utrka se odvija na stazi unutar strogo zaštićenog nacionalnog parka Tsitsikama Garden route koju izletnici obično prolaze unutar pet dana. Na utrci pobjeđuju tehnički potkovani trkači, poput Švicarca Marka Launesteina, nekad srebrnog sa svjetskog prvenstva u orijentacijskom trčanju. Ova utrka će za prvih deset u obje konkurencije ionako biti samo lijepi izlet u neobičan južnoafrički svijet gdje se na svakom koraku miješaju nevjerojatno bogatstvo prirode i bijeda većine lokalnog stanovništva. Ali bogati, u kompresijske čarape obučeni Europljani i Ameri ne moraju brinuti; u Tsistsikam ne zalaze siromašni. A upasti na utrku je gotovo pa nemoguće ako niste elita. Tek je 250 startnih brojeva što je ujedno i maksimum koji strogi čuvari prirode dozvoljavaju da unutar jednog dana uznemiruju lokalne južnoafričke vidre. Kao i američki Hardrock, perjanice 100 majlerske scene, ova utrka nema nikakve namjere krenuti u masovnost, ali je stekla kultni status i privlači ljude koji žele jednom u životu sudjelovati ovoj utrci.
Za većinu hrvatskih besparicom obuzetih smrtnika ova će spektakularna serija biti vjerojatno nedostupna; financijski za turiste rekreativce, rezultatski za elitu.
No ako si nekim čudom i ne možemo priuštiti odlazak na neku od ovih utrka preostaju nam, Otočna trail liga, Kvarner trails, Dalmatinska trail liga, KontinenTrail liga, Slavonsko Baranjska trail liga, Treking liga, Sljeme trail kružok – lista puna blata, kamenja i znojnog veselja.
Fotografija: trailrun.es
