Trail, engleski staza, put. Za običnog trkača ova disciplina u znači svako trčanje mimo betona i asfalta. Dakle, trčanje po prirodi i puteljcima, druženje s kamenjem, korijenjem, zelenilom, grozničavim miševima, plašljivim medom, opasnim krvoločnim zečevima.
U natjecateljskom svijetu trail je tek nedavno pod okriljem svjetske atletske federacije postao priznata kategorija, no još je mutna podjela trail trčanja i često utrka može istodobno pripadati i trima disciplinama.
Kros je najstarija od atletske federacije priznata disciplina (kružno trčanje po travi, blatu i puteljcima, sa standardiziranim dužina), disciplina koja je odavno u centralnom atletskom gnijezdu. Krosom se tradicionalno bave djeca školskog uzrasta, a onda i stadionski atletičari dugoprugaši izvan stadionske sezone.
Brdsko trčanje je također odnedavno pod paskom IAAF-a, a od krosa se razlikuje propisanom dužinom i nagibom terena.
Ultra trail (50 km i duže) i sky running (trčanje na visokoj nadmorskoj visini) još su dvije discipline, a u našim krajevima popularan je gotovo endemski trekking (vrlo mali broj utrka ovog tipa održava se izvan naših granica), disciplina iznikla iz pješačkih planinarskih dionica pustolovnih utrka koja se razlikuje od ostalih po neoznačenim stazama na kojim su propisane tek obvezne kontrolne točke.
Kako pokret povratka prirodi ili, barem, boravka u prirodi dobiva maha, tako i trail trčanje bilježi rast i sve veću podjelu na bezbroj disciplina.
Trail trčanje je oduvijek bilo uobičajeno u treninzima cestovnih trkača otkako su uvidjeli da je trčanje po mekanom terenu manje opasno za krhka trkačka tijela. No, to se naravno odnosi na trčanje po terenima poput nasipa, utabanih zemljanih i travnatih planinarskih staza. Postoji velik broj trail utrka koje se održavaju na grubom kamenjaru, na neravnim stazama punim korijenja i te staze su zahtjevnije i od asfalta, te mogu uzrokovati ozljede raznih zglobova kod fizički nepripremljenih trkača.
Najčešći razlog zašto se trkači zaljubljuju u trail trčanje je ambijent. Trčanje u prirodi većinu ljudi opušta kudikamo više od trčanja na cesti, a znanstvenici svakoga dana pronalaze sve više pozitivnih efekata boravka u prirodi. Od možebitnih anti-kancerogenih efekata do poboljšanih kognitivnih sposobnosti, sve nam je jasnije da postoji nešto u prirodi i zelenilu što godi homo sapiensu. Dvojbe su samo moguće u vezi da li trčanje u doba izlaska ili zalaska sunca, uz susret s orlom, slonom ili mravom, usputno branje šumskih jagoda i valjanje u snijegu i blatu, trčanje po grubom otočkom kamenjaru ili po travnatim livadama Žumberka. Za svakog trkača postoji neki trail gdje će pronaći svoji mir i utažiti žeđ za prirodom.
Oprema za trail razlikuje se samo po vrsti tenisica, makar su mnogi pobjednici trail utrka te pobjede odnijeli u cestovnim tenama. Glavne razlike su u đonu, jer su kod trail tenisica su u manjoj ili većoj mjeri prisutne ripne na vanjskom potplatu kako bi tenisice bolje grabile podlogu, a ojačani prednji i donji dio tenisice štiti od udaraca kamenja i korijenja. Osim toga, razlika je i u tome da je ipak važnije gledati pred sebe da se ne bi popiknuli na neku terensku prepreku, čega ste pošteđeni na asfaltu.
