Trenutno pretrčavamo najmračniji dio godine. Ako pripadamo većini koja, srećom ili nesrećom, ima “normalan” posao, onda tijekom radnog tjedna treniramo po mraku. Stoga se, osim standardne borbe protiv tromosti, depresije i upale Ahilove tetive, moramo boriti i protiv disbalansa melatonina, hormona kojeg naš organizam (točnije, žlijezda epifiza) luči kada tijelo pomazi sunčeva svjetlost. Melatonin usporava naš organizam i tako posljedično stvara osjećaj pospanosti. U našoj idealnoj trkačkoj utopiji, tamo gdje su kuće od tenisica a zidovi od startnih brojeva, taj hormon je naš najbolji prijatelj koji nam pomaže u snu, najboljem sredstvu za oporavak i dio je genetskog naslijeđa koje nam je pomagalo da lakše preživimo mračniji, često i hladniji dio godine kada hrana nije obilna i čuvalo nas od aktivnosti u kmici gdje je čovjek evolucijski inferioran pred raznim predatorima. No, kada se u ovo umiješa osvijetljena suvremenost, dobro plaćen posao u polarnom krugu ili neki vulgaris loše plaćeni, hrvatski, koji počinje u osam a završava u četiri, sekrecija melatonina se poremećuje i naš biološki „cirkadijski“ ritam spavanja počinje divljati.
Pomalo paradoksalno: zbog manje izloženosti suncu, manje nam se spava, ali postajemo i pospaniji. Naime, kad se budimo i stižemo na posao po mraku, okidač za lučenje melatonina se kvari; ujutro ne prestaje lučenje, koncentracija melatonina pada ali nedovoljno da bi se pošteno razbudili, a opet dovoljno da spriječi rast melatonina navečer. Posljedično manje spavamo premda nam se stalno spava. Ubrzo postajemo umorniji, razdražljiviji, jedva ustajemo iz kreveta, pijemo sve više kave. Zbog ove pojave na mračnom Islandu tijekom zime većina stanovništva pije pilule za spavanje i koristi lampe koje emitiraju svjetlost koja potiče lučenje melatonina koji je sve izvjesnije vrlo važan za balans našeg organizma. Postoji sve više radova koji povezuju promjene u ljudskim životnim navikama, probleme s balansiranim lučenjem melatonina i pojavom raka. Pojednostavljeno, u doba kad nije bilo umjetnog osvjetljenja nije bilo raka – kod medicinskog i zrakoplovnog osoblja koje provodi veliku količinu vremena pod umjetnim svjetlima i izvan cirkadijskog bioritma zabilježena je puno veća učestalost raka. U svakom slučaju, melatonin je naš prijatelj, ali još uvijek ga ne poznajemo dovoljno da bi znali za što sve je odgovoran, niti kako riješiti probleme koji nastaju kod disbalansa lučenja istog.
Kad se u našu trkačku zimsku utopiju, u kojoj trčimo kad izađe sunce i tako reguliramo naš biološki sat i lučenje melatonina, umiješaju život, posao, veza, socijalizacija i onaj pas kojeg treba prošetat a nabavili ste ga zbog klinaca koje još treba odvest u vrtić, onda se situacija komplicira. Remeti se lučenje melatonina, koji nas tjera u san, uzrokuje jutarnju pospanost, snižavanje tjelesne temperature, oscilacije krvnog tlaka, isprekidane i žive snove te kao čestu nuspojavu depresiju, poznatu kao winter blues. Zatim zbog bezvoljnosti ili pospanosti preskačete jedan, pa drugi, pa treći trening i tako propuštate najvažniji dio sezone, onaj kad se pripremate za dane utrka. Iako neki trkači (i putnici na transkontinentalnim letovima) čak uzimaju dodatke melatonina kako bi se naspavali u tjednu prije maratona, u zimskim mjesecima trebamo nešto što će nam ujutro pomoći da prestanemo lučiti melatonin, ne bi li ga, opet malo paradoksalno, lučili više prije spavanja.
Savjeti? Rješenje? Savjeti s dalekog Sjevera?
Naravno, idealno bi bilo izlagati se svjetlosti na način kako su naši preci činili u doba kada su lovili, sakupljali hranu i obavljali sve važne aktivnosti po danjem svjetlu i tako nam u gene upisali ovu prilagodbu koja nam sada smeta u zimskim mjesecima. No, dani ognja, svijeća i skrivanja od životinja su za nama, pa ako ne želimo pobjeći živjeti u divljinu, u modernom svijetu moramo potražiti drugačija rješenja.
Najbolje rješenje? Naravno, trčati. Možda pretjerujem, ali fizička aktivnost je definitivno odličan lijek za regulaciju spavanja pa tako u Tromsøu, na sjeveru Norveške možemo gledati male Norvežane kako se veselo rekreiraju po mraku i ponašaju se kao da je lijep i sunčan dan. Naravno, ta fizička aktivnost ne mora biti trčanje, no dobro je znati da u trenutku kada po zimi odlučujete preskočiti trening jer ste preumorni, a realno znate da niste obavili nikakav naporan trening, posljedica preskakanja treninga bit će da ćete još veći umor, još lošiji san i da ćete biti još lošije volje. Zato, tenisice na noge i trči. I još u vrijeme pauze prošećite malo vani, makar dan bio oblačan, sjednite se na neku klupicu i tamo poklopajte ručak.
Tabletiranje?
Kako to često moramo priznati, ljudski organizam još uvijek nam je totalni misterij pa se razni znanstvenici i eksperimentatori natječu u borbi da nam ponude, uglavnom prodaju, rješenje. Najmanje problema s navedenim poremećajima nalazimo naravno kod stanovništva koje već duže vrijeme živi u polarnom krugu, gdje se biologija potrudila da se evolucijski razvije neku vrstu prilagodbe. Ovo se odnosi uglavnom na manji postotak depresivnih poremećaja u usporedbi sa južnijim krajevima gdje stanovništvo više pati za zimskih mjeseci. No, poremećaj spavanja (oscilacija u lučenju melatonina) nije još evolucijski poništen, pa zato vrlo visok postotak ljudi u tim krajevima, prisiljenih raditi u ritmu svjetlijih krajeva, pije gomile tableta za spavanje. Farmaceuti su naravno jako zadovoljni ovim rješenjem. A još prodaju melatoninske tablete za spavanje koje su listi preporučene opreme za sve koji posjećuju daleki sjever ili jug za vrijeme polarnog dana kako bi više spavali, i ljudima koji žele izbjeći posljedice jet laga –poremećaja spavanja kod transkontinentalnih letova. Pare do krova.
Lamapadin?
Da bi još neka industrija profitirala, pobrinuli su se proizvođači lampica. Trenutno se eksperimentalno u neke švedske škole uvode pametne lampe koje reguliraju jačinu i tip svjetlosti u školskim razredima i prvi rezultati su ohrabrujući. Ulažu se gomile para u istraživanja kako proizvesti lampu koja će ponuditi čudotvorni lijek. U međuvremenu, stranci koji doseljavaju u Norvešku trbuhom za kruhom tijekom prve zime u očaju kupuju lampe koje imitiraju efekt sunčeve svjetlosti. Opet malo paradoksalno, jer većina umjetnih svjetala poremećuje biološki sat, tako da je važno koristiti pravu vrstu svjetlosti, ili se vratiti u stara dobra vremena naših predaka kada se išlo spavati uz svjetlost svijeća. No, za početak pokušajte samo ne buljiti u televizor, kompjuter, a bogme niti u smartfon par sati prije spavanja.
Klopa?
Postoje namirnice bogate melatoninom koje pomažu uspavljivanju i održavanju bioritma sna i po mračnoj zimi, a postoje i one koje smetaju, poput naravno, kave. Višnje, paradajz, šparoge, brokula, riža, zob, orasi, kikiriki i laneno sjeme su prirodni pjevači uspavanki, klopa koju želite kao posljednji obrok dana.
No, autoritativnog, znanstveno nepobitnog rješenja za poremećaj u lučenju melatonina u modernom svijetu još nema, ali ako niste u prilici po zimi prilagoditi radno vrijeme količini svjetlosti zapamtite: trčanje, makar bilo mračno, čudotvorni je lijek za sve probleme.
