Icarus, dokumentarac Bryana Fogela

348
Icarus

Svi su dopingirani u vrhunskom sportu.

Kada ovo u za Oscar nominiranom dokumentarcu Icarus izjavi Don Catlin, čovjek koji je karijeru i život posvetio borbi protiv dopinga, vrlo je teško odbaciti tvrdnje kao još jednu teoriju urote. Dolazimo do pitanja kojeg je postavio naš trener Nikola Borić u nedavnom intervjuu. Da li ima smisla tretirati doping i vrhunski sport na sadašnji način; osuđujući, zabranjujući, i pritom potičući stvaranje kriminalnog miljea i raznih profitera? Etički dolazimo u sličnu situaciju kao s preparatima koje nazivamo opijatima, kokainom i heroinom, koji su dokazano manje ili podjednako štetni u usporedbi s alkoholom i duhanom.

Zar ne bismo trebali imati slobodan izbor da radimo s tijelom što nas volja? Koji je smisao da većina preparata (poput npr. hormona rasta) koje prepisujemo bolesnicima za bolji oporavak zabranjujemo sportašima da ih koriste za brži oporavak od ekstremnih napora koje zahtijevamo od njih kako bi se gledajući ih zabavili? Trenutno u SAD-u bogati ljudi koriste tretmane vrlo nalik Armstrongovom u želji da si produže životni vijek. Dakle, pravilno korištenje tih preparata je ustvari zdravo. Ako testosteronske injekcije potiču bolji rad organizma kod sredovječnih muškaraca; potiču budnost, energiju, zašto je riječ o kriminalu ako sportaš to koristi? Pravila?

Dokumentarac Briana Vogela počinje se zaplitati u trenutku kada Don Catlin odbije režiserovu zamolbu da ga vodi kroz jedan doping ciklus. Brian je, naime, odlučio snimiti svoje pripreme za amatersku biciklističku utrku uz režim dopinga i uz suradnju doktora koji će mu pomoći da ne padne na mogućem doping testu. Catlin odlučuje da, kao bivši šef antidoping laboratorija, ne želi kompromitirati sebe i labos sudjelujući u filmu, no režiseru prosljeđuje kontakt svojeg prijatelja, nekoga za kojeg je vjerovao da će to htjeti napraviti.

Grigorij Rodčenko ruski je pandan Catlinu, alfa i omega ruske antidopinške agencije, ili kako se otkriva tijekom filma, agencije za uspješni doping. U filmu Rodčenko detaljno objašnjava kako se dugi niz godina ova navodno antidopinška agencija bavila sustavnim dopingiranjem ruskih sportaša i prikrivanjem dokaza.

Ovo je osim najeksponiranije atletike uključivalo i brojne druge sportove i većinu osvajača medalja na Olimpijskim Igrama.

Uz sportski narativ, film prikazuje i dramatičnu političku pozadinu ovog otkrića i koliko je opasnu igru zaigrao veseli Rodčenko. Putinu se ovaj skandal nije svidio, a onda dvoje Rodčenkovih prijatelja iznenadno preminu. Danas je Rodčenko štićen u SAD-u kao krunski svjedok.

Mislite da je rekreativan sport lišen ovog fenomena? E, pa grdno se varate. U svojoj sportskoj karijeri upoznao sam više sportaša koji su koristili svašta ne bi li se popeli na postolje u svojoj kategoriji, na za njih značajnom regionalnom prvenstvu. U SAD-u su nedavno počeli provoditi testiranja na tom nivou natjecanja i odjednom ispada da dopinga ima svugdje. Varanje moćnijih, bogatijih je nažalost dio ljudske prirode, što nam uvijek iznova dokažu hrvatski političari. I sad, zašto osuđivati sportaša. A političara koji dobro laže nagrađujemo glasovima.

Nedavno sam imao priliku pričati s trenerom iz jedne profesionalne biciklističke momčadi kojeg sam zamolio za mišljenje o nedavnom dopinškom skandalu, onom biciklista Chrisa Froomea. Prvo je trkeljao o velikim naporima, astmi kod napora, a kad sam ga pitao da li on stvarno misli da je 50 % biciklista astmatičara i da ne zna da salbumatol u većim količinama omogućuje veće napore (supstanca na koju je bio pozitivan Froome), samo je rekao: službeno ne smijem ništa izjaviti, ali, off the record, naravno da se radi sve što je dozvoljeno i iskorištava se svaka prilika da se pobjedi.

Neki su rođeni s boljim genima, viškom testosterona, neki u bogatoj obitelji koja će im osigurati najbolje trenere, doktore, prehranu. Nekima je zabranjeno baviti se sportom, jer su rođeni kao žene. Neki imaju tenisice koje su dokazano brže. I što sad, što je pravedno?

Naravno, mnogi će reći važno je samo da se svi drže istih pravila. Ali kakvog to ima smisla ako je Pero Perić u Kini nabavio preparat za koji još nema pravila, ako je biciklist na Tour De Franceu upotrijebio neku opremu za koju se još ne zna koliku prednost daje.

Icarus, kojeg  možete pogledati na Netflixu ili preko nekog ilegalnog streaming kanala nudi vam mogućnost da prosudite sami što mislite o dopingu. Možda ćete pomisliti da je ovo ruski fenomen. No, budite fer, sjetite se Balco skandala u SAD-u koji je uključio velik broj olimpijskih pobjednika. Film zorno prikazuje što su sve ljudi, a još više države, spremni učiniti da pobjeđuju i koliko licemjerja postoji u ispolitiziranom i korumpiranom olimpijskom pokretu, ovisnom o novcima.

Citius, altius, fortius?

Drekec.

Fotografija: službeni plakat filma