Trčanje na posao: ustani, i beži!

386
trčanje na posao

U Hrvatskoj se izvan trkačke populacije trčanje na posao još uvijek tretira kao terminalna bolest. Ajde, još taj bicikl nekako i može proći, ma ni to nije normalno, ali trčanje? Halo?

Trčanje na posao uglavnom još uvijek spada u sferu priča za strašiti malu djecu i tretira se kao dokaz da ste skrenuli u sektaštvo. Ma daaj, što misliš takav znojan? Gdje ćeš se otuširati? Pa zar nemaš auto? Dat ću ti ja za autobus. Zar živiš iza ugla? Pet kilometara? Pa kolko ti treba za to? Pa bit ćeš umoran na poslu!

Ovaj bizaran način “prijevoza” postao je u zadnje vrijeme vrlo popularan u raznim dijelovima urbaniziranog svijeta koje je pogodio projektil trkačkog booma, poglavito u SAD-u i Velikoj Britaniji. Brojne moderne firme, ali i državne institucije, došle su do glasina o sjajnoj produktivnosti zaposlenika drogiranih endorfinima koje tijelo luči kod trčanja, i tako su krenuli poticaji kojima olakšavaju zaposlenicima da upražnjavaju fizičku aktivnost na putu do ureda.

Ovo je postalo toliko prihvaćeno da je i Denis McDonough, šef ureda Bijele kuće za vrijeme Obamine administracije svaki dan trčao ili biciklirao na posao. Naravno, današnja Trumpova administracija više voli golf, ali šteta je učinjena. Tamo gotovo svi uredi (a recimo i siroti biciklistički dućan gdje sam ja radio) nude tuševe, mjesta za odlaganje stvari, biciklistički parking ili barem potiču zaposlenike da dolaze na posao silom svojih nogu i to prihvaćaju kao normalno. Kod nas? Možete li zamisliti nekoga u našoj Vladi ili saboru kako na posao odlazi trčeći, i takav zajapuren plahuta uokolo po gradu?

Jedina visokoprofilirana individua u našoj javnosti koju bih mogao zamisliti kako izvodi nešto slično je kandidat za ustavnog suca Goran Selanec, no mislim da čak ni on ne trči na posao. Donedavno je i Bandić navodno prije posla ponekad trčao na Puntijarku, a jednom sam posvjedočio njegovom džogiranju do Dubrave kad nas je ispratio na nekoj Zagreb-Čazmi, ultramaratonu kojeg je vječni gradonačelnik belog Zagreb grada svojedobno i istrčao. No trčao na posao, jok.

Ipak i kod nas sve više IT firmi, banaka, privatnih bolnica i sličnih dobrostojećih manufaktura potiče svoje radnike na aktivan prijevoz na posao. Te pogodnosti uglavnom su namijenjene biciklistima, ali potrebe su iste: tuš i razumijevanje. Ako i nema tuša, činjenica da pretpostavljeni toleriraju jutarnje presvlačenje predstavlja pomak u našoj svijesti gdje ak ne ideš svuda s autom si luzer, prema onoj u kojoj si luzer ak svakodnevno provodiš sate u neurotičnoj vožnji u putujućoj stres limenci.

Ipak svi vas pitaju zašto? Pa kako objasniti okolini i sebi zašto?

Ma, kao uvijek: jednostavno zato. Volite trčanje, i bok. Ali ako baš inzistirate:

  • Ušteda: godišnja potrošnja za prijevoz svesti će se na nekoliko pari tenisica i možda koju ekstra uništenu čarapu. Ako uzmemo da je vaš put dalek 5 km u jednom smjeru ovo je vremenski izvedivo i neusporedivo u troškovima sa benzinom, vrlo slično godišnjim troškovima održavanja bicikla, malo skuplje od cijene godišnjeg studentskog pokaza.
  • Zdravlje: da, ona dosadna priča, znaš trkači su ti zdravi, rijeđe idu doktoru i ne nije istina da imaju češće strgana koljena, ustvari imaju jače i zdravije kosti, žblja, žblja.
  • Vrijeme: odradili ste trening na početku dana i sada ostatak dana ne morate patiti ako ne stignete otrčati ni metra jer su vas obaveze preplavile.
  • Raspoloženje i produktivnost: endorfini koji se luče kod trčanja su odlična droga, osim što postajemo sretniji postajemo i produktivniji i imamo više energije.
  • Ali to nije sve: za sve zagovornike samoodrživog razvoja i smanjivanja karbonskog otiska, ovo je pravi hit – osim rada od doma ovo je ekološki najprihvatljiviji oblik odlaska na posao.

Uspio sam vas uvjeriti da se učlanite u sektu? Ok. Ali živite 15 kilometara od radnog mjesta, nemate ruksak i šef vam je rekao da ćete dobiti otkaz ako vas vidi u tenisicama. Što sada? Nakon što promijenite posao i šefa, ako posjedujete auto ili bicikl jednostavno pronađite odgovarajući parking na putu do posla gdje možete ostaviti vaše kotače i nastaviti tenisicama. Ako ne posjedujete, kotače probajte procijeniti gdje počinje trčljivi komad puta i kombinirajte javni prigradski i gradski prijevoz s trčanjem.

Za početak otrčite dionicu u nekom opuštenom tempu na neradni dan. Ovako ćete otprilike znati koliko vam treba, koje uske pločnike, bull-terrijere i gužvaste nogostupe pred pekarama želite izbjegavati i da li postoje odgovarajući izlazi u slučaju nužde. Velike ili male.

A potrebna i nepotrebna, manje ili više beskorisna oprema?

Ruksak
Vjerojatno najvažniji artikl za radne trčoholičare. Može se i bez ruksaka ako ćete trčati svaki drugi dan ili samo u jednom smjeru tako da alternirate trčanje s biciklom/autom/javnim prijevozom. Jedan dan odnesete robu za par dana. I tako ukrug. No, ako vam je cilj svakodnevni trk na posao, ruksak ili kakav pinklec je neophodan kako bi prenijeli novčanik, donji veš i ostale esencijalne stvari za preživjeti radni dan. Lagani ruksaci su u pravilu dobitna kombinacija budući da se želite riješiti svakog grama koji će vam pritiskati leđa, ali malo strukture je ipak super da održi udobnost kod nošenja težih predmeta. Potražite ruksak koji ima podesive trakice za visinu i širinu kako biste izbjegli ojede te nek ima remenje za prsa i struk kako ruksak ne bi skakutao ko zec i bio neudoban. Ako je ikako moguće isprobajte napunjeni ruksak prije upotrebe, zamolite nekog ozlijeđenog trekera za pomoć. Škicnite na primjer ovaj izbor ruksaka, oni koje koriste ultra maratonci su dosta popularni među poslotrkačima, no, ponekad znaju biti preslabo strukturirani pa vas predmeti poput posudica za hranu i lopata mogu nagruvati. Pokušajte se naviknuti na minimalizam, bez noževa, te lopate, rezervne šminke, knjige koju pokušavate pročitati od prošle jeseni, kile krumpira, starog čajnika i rezervne palice za hokej na travi. Lakše je ugodnije. A stvari su precijenjene.

Lampica ili reflektirajući prsluk
Dani su sve kraći, dolazi mračno doba a biciklisti i automobilisti ne vide dok se žure i razgovaraju na mobitel. Pa vas zgaze. Ili barem lupe. Možda i vi nećete vidjeti masni drekec od one džukele i vlasnika kojem je ispod časti pokupiti govna za svojim cuckom.

Vlažne maramice i neka vrsta osvježivača tjelesnog mirisa
Ako ne brijete na dezodoranse a tuša niotkuda, barem se oplahnite i isperite nekim sapunčićem, probajte s nekim eteričnim uljima, kokos putrom, maslinovim uljem, indijskim štapićima pod pazuhom ili reikijem. Budite dobri prema okolini. Ili vas možda najure.

Merino robica
Merino je super je jer se ne usmrdi i grije čak i namočena, ali je i preskupa, pa ako nemate svoju privatnu merino ovcu za šišanje jednostavno izbjegavajte pamuk i to je to.

Jaknica za kišu, navlačne hlače za potop
Opet, iako ne volite pratiti prognozu otkad svaki dan najavljuj smak svijeta, ponekad je korisno obratiti pozornost da sunčano jutro ponekad podmuklo krije pljuskovit, mokri dan. Ako ste bili zaboravni tu je naravno javni prijevoz ili Uber.

Bočica za vodu
Treba vam za sušno saharsko ljeto, ali ako ćete trčati duže od 35 minuta. Ja sam ovo u pravilu izbjegavao s ciljem da nosim što manje i pio stigavši na posao.

Kapica i rukavice za zimske gadosti
Iako se trčeći tijelo ugrije kudikamo brže nego kad recimo bicikliramo, smrznute uši i šapice nisu neka sreća dok se ne ugrijemo.

Vodonepropusna futrolica, vrećica, a možda i ruksak za sve kišoljupce
Ovo je važno pogotovo ako ste prosječni ovisnik o mobitelu i novčekima.

Slušalice za mobitel, ili mp3 plejer, ili neku drugu omiljenu spravu
Nisam ljubitelj trčanja sa slušalicama, no gradsku vrevu ću uvijek rado zabašuriti muzikom ili podcastom a možda i nekom audio knjigom; možemo učiti neki jezik dok trčimo – obrazovanje i tjelovježba. Bez brige čut će te ako vam netko trubi. Samo, pazite se nečujnih biciklista i dajte nemojte baš trčati posred biciklističke staze a onda psovati kaj vas je netko skoro pokupio.

Kako se pripremiti? Logistika? Ciljevi?

  • Najvažniji sastojak. Treba se ujutro probuditi malo ranije i onda misliti na pedeset sitnica: da li ste iz hlača prebacili novčanik, gdje vam je propusnica za vrata, telefon. No nagrada je gušt na početku dana. Ja bi se uglavnom budio ekstra pola sata ranije kako bi na poslu u miru mogao do tuša i polako se srediti i prezalogajiti prije početka radnog vremena. Onda bi sretan dočekivao škvadru koja dolazi jamrajući na posao. Neprocjenjivo.
  • Na posao odnijeti neku robu za presvući; bilo bi super ako možete pronaći neki ormarić gdje možete spremiti par cvjetnih haljina i odijela te zimi neku topliju, težu robu koju ne želite tegliti na leđima. I jedne rezervne cipele ili tenisice koje držite na poslu za slučaj da ste oskvrnuli kakicu nekog terijera.
  • Ne obazirite se na tempo. Ovo nije utrka, crveno svijetlo nije smak svijeta, preživjet ćete. Nemojte se uhvatiti u klopku obaranja rekorda. Ovo mora biti lagani trening koji doprinosi baznoj izdržljivost i kondiciji općenito.
  • Budite uviđavni, vodite se onom da sporiji imaju prednost, ne budite seronja koji se dere na baku koja eto šeće psa i još pritom bezobrazno koristi štap za hodanje. Pazite se biciklista i auta, budite svjesni da vas ljudi često ne očekuju u prometu i da se krećete brzinom koja je neuobičajena za ostale sudionike prometa.
  • Ne forsirajte. Ako nemate tuš na poslu, ako je tamo i natrag predaleko, ako ste umorni – probajte trčati samo s posla doma.
  • Možete krenuti s jednim danom, ići do pola puta, ići samo kad je lijepo vrijeme, kombinirati s biciklom, autom, a možda i motorom. Jednom tjedno, dvaput mjesečno. Ma boli vas briga.
  • Kako nositi ručak? Ako ste naučeni na svoju klopu, morat ćete nabaviti posudice koje dobro drže. Recimo Tupperware posudice odgovarajućih dimenzija u kombinaciji s nekim škarniclima ili pametne vrećice. Juha može ići u bidon, koji pak ide u one džepove sa strane.
  • Ak imate love, a na poslu nema tuša, pronađite neku obližnju teretanu koju možete koristiti kao bazni logor i još ju možete iskoristiti za vježbanje i razgibavanje.
  • Laptop, tablet, DSLR i ostale drangulije ostavite doma ili na poslu. Tako si možda uspijete pomoći ne nositi posao doma.

Za više o trčanju na posao, milijun svjedočanstava i uzbudljivih priča o trkačkim odlascima na posao kliknite tutle.