Otkada sam stupio u svijet trčanja, prehrana i dijete omiljena su tema i predmet bjesomučnih i žučnih rasprava. Carbo-loading pred trku, likopen za oporavak, vegetarijanstvo za ili protiv, piva ili proteinski šejk nakon utrke, nema prehrambenog artikla kojeg trkači ne štuju ili ne mrze.
Prehrambene navike svim su trkačima na pameti, a često i žude za gubitkom kilograma po svaku cijenu, što će im napokon omogućiti da postanu brzi ko Betmen. No, apsurd je da redovno trčanje omogućava gotovo bilo kakav režim prehrane i garancija je trošenja kalorija koje unosimo. Zašto onda tražiti magična rješenja i čudotvornu štrkljavost?
Trenutno je Rvacku, uz val trčomanije, lupio i val zdravohranilačke pete kolone. Sa svih strana pucaju po vama: em to suncokretovo koje si jeo cijeli život ne valja jer ćeš dobiti srčani udar, pa to vino koje je nekad bilo dobro za srčani udar sad ubija mozak, pa te tjeraju da kupuješ onaj preskupi i bezukusni avokado, pa ti objašnjavaju da se od bijele riže umire (zbilja? Zato je svijet pun mrtvih Kineza!). Znači, umjesto riže moramo jest amarant ili kvinoju, a ako jedemo rižu onda smijemo samo onu žvakastu smeđu od koje se svaki put usereš. Aha, kužim: šećera ima i u Acetu Balsamicu? U, jebote, sad još i to, pa ne smijem ni kruh jesti jer kao nije dobar za crijeva, pa sir jer, navodno, koja još životinja pije mlijeko druge vrste? Ma fuj, ko da dijete kad se oteli u rodilištu dajem onoj kravici koja nam se smiješi s tetrapaka. Ali čekaj, zar je sir isto mlijeko?
Jedni ti govore da ne jedeš meso jer ćeš bit spor, drugi kažu da ga jedeš često jer će ti puknut kosti, a treći ga jedu samo sirovo, pa još čitaš o onom tipu koji jede samo voće. Kol’ko taj tek sere? Pitaš se, pitaš… Zar nije prošle godine trubio i Papa kako svi moramo jest kokosovo ulje, a sad Ameri tvrde da je papa zgriješio, ili pogriješio? Pa onda su još svi ludi za tim gelovima koji svaki košta ko kutija pljugi, a ono užas, sve se to nešto cijedi, pa ti se slijepe ruke, pa ne znaš di bi ga bacio, pa ti se slijepi u džepu onako fino da ga ni mašina ne može oprat, a tebi je još bilo muka od njega. Onda ti kažu – ma da, kad si jeo krive gelove… Kako krive, na njima je pisalo da ću pobijediti?!
Istina, postoji neka teže probavljiva hrana koju nije dobro žderati prije treninga, za dugoprugaše je važno skužiti dobitnu formulu za beskrajne duge treninge i, da, svatko od nas ima neku hranu koju ionako ne podnosi, pa ju onda ne treba jest niti ako trči. Vidi čuda!
No, ako postoji nešto čega se kao trkači ne morate držati, to su dijete i prehrambenih ekstremi. Jer to igranje s prehranom i fanatična želja za mršavljenjem često vode do neželjenih ozljeda, slabijih kostiju, kroničnog umora, ispaćenog organizma koji ne može uživati u bureku, a kamoli u trčanju.
Pogotovo ako ste mlada žena u razvoju koja se bori sa sve lošijim rezultatima, jer su stigle godine kada vam se tijelo priprema za majčinstvo. Ne brinite se, hormoni će se izbalansirati, težina će se već srediti, kroz koju godinicu imat ćete predivno zdravo tijelo sposobno za još više napora.
Fala bogu, trošite sve te kalorije na trčanje pa onda papajte što vas volja, a ako mislite da bi bilo bolje smršaviti, dodajte još koji lagani trening. Barem se mi trkači možemo ubiti s kolačima uz smiješak, znajući da ćemo ih sutra satrat na dugom treningu. Osim ako ne lovite normu za državno, no onda vas ionako ne zanima ovaj članak…
Foto: bbc.com
